Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

nošce

adv. (nožce)pješice. B (s. v.  pedarius, pedatim; noga … nožce ili na nogah putuvati str. 274).

nošec

m (sg. A nošca, pl. G -ev) isto što nositel. Više dve sto jezer ļudctva pri ńe [cirkve] posla imalo je: … koi drevo i kamen pripravlali jesu … nošcev sedemdest jezer. Hištor 55. Zvlekli su ribu, nošca i skupigrača detčakov … na suho. Danica (1841) 48.

nošeńe

n (sg. NA nošeńe, G -a, L -u, I -em) gl. im. od nositi; usp. noseńe, nositva, nošńa.
1. nošenje. B (s. v.  analemma, aquatio, bajulatio, latio, latura, portatio, superlatio), P (s. v.  dossuarius 311), X (s. v.  fero … latio). Trapi te kaštiguj tvoje telo … postom, bičuvańem, cilicioma nošeńem. Petret 273. Odsudğeni jesu … na žmehko … kameńa i peska nošeńe. Gašp III, 429.
2. trudnoća. [Maria] vu nošeńu sina teškoče ne imala. Mul pos 592. Maria [se morala] vu devetem mesecu svojega nošeńa … vu Betlehem odpraviti. Krist žit I, 12.
3. odijevanje, oblačenje. Pomore li kaj dušam purgatoriumskem zvoneńe ali sveč vužigańe ali černine nošeńe? Mul pos 423.
4. prema nositi 6. Mali grehi [se] odpuščaju … po nošeńu stvarih blagoslovneh. Mul šk 378.
5. u svezama drugam / prek ~ prenašanje. B (s. v.   transportatio),  J (s. v.  translatio … prenašańe … drugam nošeńe … prekonošńa); napre ~ isticanje, davanje prednosti. B (s. v.   praelatura);  paske (na kaj) ~briga, skrb (o komu/čemu).B (s. v.  curantia 2. … skërb … skerbnost …paske na kaj nošeńe); pomoči ~ pomaganje. B (s. v.   latio);  skup ~ skupljanje. J (s. v.   collectio).

nošna

f (sg. N nošna, GD -e).
1. nošnja; usp. nošńa 3. Poglejmo Tirolce, oni ostaneju vsigdar pri svoji starinski navadi, nošne i držańa. Brez mat 51.
2. isto što nošeńe 3. Da nošna našeh opraveh … bitja i složnosti tela … našega se dotiče, svedoči nam dobri razum. Moderc 1.

nošni

adj. pogodan za nošenje. J (s. v.   gestatorius).

nošńa

f (sg. N nošńa, G -e, D -i, A -u, -i, pl. N -e).
1. isto što nošeńe 1. B (s. v.  portorium …brodovina … dača ali plača od nošńe ali vožńe, vectura … nositi … v nošńu pustiti se), J (s. v.  missus … nošńa jestvin, phalanga … ošček za nošńu ali za nadigavańe, portatus, sarcinarius … za nošńu prikladen … nošńi slišajuči … torbinski). Foringe gospode ali ńihovem oficirom dani, budi oni vu poslu gospodckom ali občinskom vzeti kak takaj listov nošńa. Urb 10. Ovak vi … zmučete betežnika … pri nošńi. Brez diog 115.
2. isto što nošeńe 3. Vidi se nečednost vu nošńe oprave. Matak I, 189.
3. isto što nošna 1. One čudnovite nošńe i oprave vu koje se odevaju vse to dela se iz ludskeh penez. Krist blag II, 245.
4. odijelo. J (s. v.   habitus).  Gladni terbuh, prazna mošńa, cundrava mu cela nošńa. Kal-a (1788) 36. Kakove spodobe je taj človek koi te je z silnem načinom pograbil? Je li ńegova nošńa kak i moja? Zriń 44.
5. u svezi stolec za nošńu v. stolec.

nota

f (sg. G note, A -u, pl. NA -e, G not, -ih) lat. nota.
1. melodija. Mogu se i popevati vse hištorie … na notu: Ovo vmira vete svet. Jurj XIII. Pesma bratinska od s. Ižidora na notu »Hodi k nam Duh s.«. Mul zak 48. Nigdar note ne zna prave. Kal-b (1909) 42.
2. 
a. znak kojim se označuje određeni ton. B (s. v.   canticum).
b. (pl.)list ispisan muzičkim znakovima, notama, note. B (s. v.   popevam).  Nastran note, gusle, strune. Danica (1843) 4.
3. znamen, obilježje. Ako bi se koteri kraļ … protiv slobode plemenitih ļudi kaj tersil včiniti … vsaki plemeniti človek prez vsake nevernosti note more vstati proti ńemu. Perg 18.
4. izr. stara ~ ponavljanje uvijek istoga sadržaja. Pričmi, pričmi pak tvoju staru notu, slobodno. Velikov 85.

notar

m (sg. N notar, G -a, D -u) isto što notarijuš (i ista etim.). B (s. v.   adscriptor  s naznakom da je dalm., auricularius).  On verni notar … sveti Ivanuš evangelišta ovako svedoči. Bel prop 46. Kurir pismo da notaru, notar pako šekretaru. Mal vit 31.

notarija

f (sg. A notariju) srlat. notaria; bilježničko, notarsko zvanje; notarski ured. Juraj Levačič notariju je zadobil. Prid kron 77.

notarijuš

m (sg. NV notariuš, GA -a, DL -u, I -em, pl. N -i, G -ev) lat. notarius; bilježnik, notar; usp. biležnik, notar. B (s. v.  primicerius … pervi i najpoglavitei pisac ili notariuš). Prešestie ili odlaka … od notariuša, ili od sudcev … včińena biti [se] pozna. Perg 222. Včinil je [on] dozvati notariuša, pred kem bi teštamentum včinil. Habd ad 380. Svoje svetsko blago na dober red [Fideliš] postavi pred notariušem. Gašp III, 21. Pavel od Ivanič … pisarnice kraļevske notariuš liste Ivana od Sredne … je skupa spravil i rastomačil. Mikl izb 74.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU