| nagiftati | pf. (pridj. pas. pl. N f. nagiftane) njem. Gift »otrov«; pomiješati s otrovom, otrovati. Nagiftane giftom, kača v sakoj kirmanjkinji spi. Krl 54. |
| naginuti | pf. (prez. sg. 3. nagine; pridj. akt. sg. n. naginulo, f. -a, pl. m. -i; pridj. pas. sg. G n. nagińenoga) stradati. P (s. v. Color pallidus 905). Matere … povedaju … da je ńihovo dete … vu kolu, ali od onud iduč naginulo. Mul pos 768. Letni prirod zločest bil je, ar pšenica i hrž naginula su. VDA 11, 239. Ako se ostaviju, doļni pravi koren tersa nagine. Danica (1838) 35. |
| nagińeńe | n (sg. D nagińeńu) gl. im. od naginuti; stradanje (o žitu).Pšenica na peščenati zemļi dobro se nagoda … proti nagińeńu nekoji vu vode vapneni namačeju. St kol (1819) 191. |
| nagizdańe | |
| nagizdati | pf. od impf. gizdati pretjerano se uređivati, kititi. B (s. v. orno). |
| naglas | adv. glasno, naglas. Hasnilo … takvem bude ako z apoštolskem duhom spodobne priproščake nagovarjali budemo na glas moliti vu cirkvi. Gašp I, 488. Na ovo viğeńe počne iz sna naglas kričati. Rob I, 64. |
| naglasen | adj. (sg. N m. naglasni) koji je na dobru glasu, glasovit; usp. glas 15. B (s. v. na glasu … naglasni). |
| naglaseńe | n navještenje, oglašenje. B (s. v. annuntiatio). |
| naglasiti | (se) pf. (inf. naglasiti, naglasiti se; imperf. sg. 2. naglasi; pridj. akt. sg. f. naglasila se). |
| naglašuvati se | impf. refl. (inf. naglašuvati se; prez. sg. 3. naglašauje se) impf. od pf. naglasiti II; javljati se, pojavljivati se. Odišel je … kajti je videl da se pri vas bogčija vse bole i bole naglašuje. Pap 19. Počeli su se po malo verovniki naglašuvati, koje buduče leto naplatiti je se zavezal. Lovr ad 19. |