Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

nacifrano

adv. etim. v. cifra1.
1. isto što nakinčeno 1. B (s. v.  decorè … nakinčeno … nacifrano … uļudno … pristojno, ornate;  nacifrano).
2. blistavo, sjajno. B (s. v.   polite).

nacifrańe

n etim. v. cifra1; gl. im. od nacifrati; isto što nakinčeńe. B (s. v.  anadema … koruna ali prispodobno duguvańe za nacifrańe glave;  nacifrańe), J (s. v.   exornatio).

nacifrati

(se) pf. (inf. nacifrati, nacifrati se; prez. sg. 3. nacifra; pridj. akt. sg. m. nacifral, f. -a, pl. f. -e; pridj. pas. sg. N m. nacifran) etim. v. cifra1; pf. od impf. cifrati.
I. isto što nakinčiti I. 1. B (s. v.  pectitus, pennatulus, phaleratus; lancem zlatom nacifran tisk. nazifran). Da bi takva žena z neba opala, da bi se vsa nacifrala … draga … ne bi mogla biti listor zaradi svoje plešivosti. Habd ad 270. Prosila je svoju mater da … je tak lepo nacifra z ğunğom … kak da bi na zdavańe išla. Fuč 50. fig. Tak velikem dugovańem nacifral je i nakinčil Bog vusta tvoja. Habd ad 551.
II. refl. ~ se isto što nakinčiti II. Divojke … gda se lepo nacifrati hote, vence si z lepoga cvetja načińaju. Habd zerc 413.

nacifravati

impf. (prez. sg. 1. nacifravam, pl. 3. -aju) etim. v. cifra1; isto što nakinčuvati. B (s. v.  adorno, cestus, excolo;  nacifravam), J (s. v.  adorno, exorno).

naciknuti

pf. (pridj. pas. sg. N n. nacikńeno) vrlo blago skisnuti (o vinu ); usp. ciknuti. P (s. v.  vinum acescens 148).

nacionalitet

m (sg. N nationalitet) njem. Nationalität; narodnost. Otud dohağa da nacionalitet je tak zapuščen. Građa 8, 421.

nacmrkati se

pf. refl. (prez. sg. 3. nacmerka se) pf. od impf. cmrkati; nasrkati se. Vzeme jednu [citronu], zagrizne i nacmerka se soka ńejnoga. Rob I, 262.

nacukavati

impf. (inf. nacukavati; prez. pl. 3. nacukavaju; pril. prez. nacukavajuč) vući amo-tamo, navlačiti. Za lance … hahari deržeči sim i tam nacukavaju, porivaju, vleku i več nose nego peļaju miloserdnoga Ježuša. Gašp I, 83. K tomu još začne staroga i slepoga otca moganacukavati – od kuta do kutanarivavati. Lovr ad 48.

nacureti

pf. (prez. sg. 3. nacuri; pridj. akt. sg. n. nacurelo) pf. od impf. cureti; polagano isteći. Mornari vodu kotera … nacuri … van vleči moraju. Rob I, 16. Kerv … tak visoko kak voda zmerjena je bila nacuri. Živinvrač 226.

načakuvati

impf. (inf. načakuvati; prez. sg. 1. načakujem) dugo čekati; iščekivati; usp. načekavati. B (s. v.   praestolor;   čakam). Gewarten … načakuvati, čakati. Krist anh 107.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU