|
obalańe
|
n gl. im. od nepotvrđenoga obalati; fig. oslobađanje, opraštanje (o grijehu).Kak ni odičen [grob Rožalie] pri kojem pobožni kerščeniki … vnožinu vručeh suz toče na obalańe grehov svojeh. Gašp III, 675. |
|
obalaveńe
|
n (sg. L obalaveńu) etim. v. bala2; gl. im. od nepotvrđenoga obalaviti; ispunjenje slinom, sluzi. Pri obalaveńu želudca … nikaj ni hasnovitešega kak razmutčeni vu vodi cukor piti. Danica (1848) 127. |
|
obaleńe
|
n gl. im. od obaliti. 1. isto što obaļańe. H (s. v. ), B (s. v. dejectio … dole hitańe … obaļańe … obaleńe … dole hičeńe, praecipitatio … obaleńe … naglavce hitańe … naglo padańe … vratolomleńe; hičeńe, obaleńe), J (s. v. dejectio … obaļańe … dole hitańe … obaleńe … izhičeńe). 2. obrezivanje. B (s. v. obaleńe … 2. obaleńe tersja). |
|
obalitel
|
m 1. onaj koji što baca, obara na zemlju, povaljuje; usp. obaļitel. B (s. v. prostrator). 2. onaj koji što odstranjuje, obrezuje. B (s. v. gran ili sveržih preobilneh i zvërhu obilneh obalitel). |
|
obaliti
|
pf. (inf. obaliti; prez. sg. 1. obalim, 3. -i, pl. 1. -imo; imp. sg. 2. obali; pridj. akt. sg. m. obalil, n. -o, f. -a; pridj. pas. sg. N m. obaļen, n. obaleno, f. obaļena, pl. N m. -i, f. -e, G m. obaleneh, A m. obaļene; pril. perf. obalivši). 1. oboriti; srušiti, porušiti; baciti; usp. obataliti 1, shititi 5. a. H (s. v. obaļen), B (s. v. ablaqueo … a navlastito se govori od drevja i tersja kada odkopavši zemļu i okolo ńega koreńe gatno obalimo i obrežemo da boļe rodi, arieto, certamen, dejectus, depono, prostratus; obaļen), J (s. v. affligo, indejectus … nezhičen … neobaļen, lucta, prorutus … podert … porušen … preverńen … na tla hičen … dole obaļen). Hote dojti … neprijateli tvoji … i stiskali te budu … i na zemļu hote te obaliti. Vram post A, 183 a. Vnogo [je ] poglaviteh vitezov udarcem jednoga maloga globušca iz koń obaleno. Habd zerc 211. [David] postavi vu preču kamen, zvije ž ńum, hiti vu čelo Goliatu, omami ga i obali ga … na zemļu. Gašp III, 920. [Strašni viher] je … plote poderl, tarabe … obalil. Danica (1848) 123. fig. Poteri glavu … stare kače … razmeči je … lečke, da me ne vlovi i dole z tvoje milosti ne obali. Kraj 166. Horvat nije kano jeden Nemec da on pita gde je ovdi zdenec, ne obali njega jeden polič vina, nit četiri ako samo ima. Pop i nap 25 a. 2. pasti, poginuti. Začne [s. Ožvald kraļ] moliti za duše vitezov svojeh vu taboru obaleneh. Gašp III, 319. 3. a. svrgnuti (s vlasti ), otpustiti (iz službe).Zato otajne meštrie začel je iskati, kak bi … otca iz kraļevske stolice obalil. Habd ad 224. Oberstar Evans … dal je očituvańe vu novine postaviti, vu kojem veli … [da] ne veruju ļudem koji su, samo primorani, orsagu koju službu skazali, zato vsaku priliku poprijel bude da ńe obali. Nov horv 9 b. b. srušiti poredak. »Društvo za človečanske pravice« hotelo je po funti obstoječe vladańe obaliti. Nov horv 164 b. c. svladati, pobijediti. Videči duh nečisti da nikaj sam okolu svetoga človeka opraviti ne more, zato dokonča po ženski glavi viteza Krištuševoga obaliti. Gašp II, 149. 4. ukloniti. a. maknuti, skinuti. Bog … hoče im ne listor zlato, ğunğe, drago kameńiče iz glave obaliti, nego pače i lase. Habd ad 269. Za perveši ciń dole obaliti [kotlari] prežižu posudu i vu vodu omačeju ter onda ona otverdi i puca. Mikl izb 111. b. stresti, otresti. Ako bi na tebe [buhu ili vuš] puzeti zapazil, toga drugom ne kaži, nego kak najlepše moreš tiho dole obali. Mul šk 500. Vetri, ako presilni nesu, za cvet iz herži obaliti hasniju. Horv kal-b (1815) 37.
![endif]>![if> |
|
obaļańe
|
n gl. im. od obaļati; prema obaļati 1; obaranje, rušenje, bacanje; usp. obaleńe 1. B (s. v. dejectio … dole hitańe … obaļańe … obaleńe … dole hičeńe), J (s. v. dejectio … obaļańe … dole hitańe … obaleńe … izhičeńe). |
|
obaļati
|
impf. (inf. obaļati; prez. sg. 1. obaļam, 2. -aš, 3. -a, pl. 3. -aju; imp. sg. 2. obaļaj; pridj. akt. pl. m. obaļali) impf. od pf. obaliti; usp. obaļivati, obaļuvati. 1. obarati, rušiti; bacati. B (s. v. arieto … vudirami obaļam … bijem i dole hitam … raztepļem i razvaļujem, dejicio … dole hitam … na tla mečem … obaļam … dole porivam … zmečem … zvergel sem … zverči … izhičujem, detrudo … dole rivam … izrinujem … dole hitam … izhitujem … dole obaļam … dole tiram, diruo … podiram … vrušujem … obaļam … razmečem … razrušujem … do zemļe razrušiti nekaj ali razvaliti, labefacio … slabim … oslabļujem … gingavem … majam … omajati … obaļam … rušim, prosterno … dole hitam … dole obaļam … na zemļu z kem hititi … tersje povaliti … na kolena se pred koga hititi … pred koga opasti, ruo … rušim … podiram … obaļam, supplanto … nogu podmečem … nogu podmečuč na tla obaļam … nogu podverči komu; obaļa … obaļam na zemļu), J (s. v. prosterno … obaļam … povaļim … povaļujem dole ali na tla hitam, supplanto … noge podmetajuč dole hitam … noge podmekavajuč na tla obaļam … zvračam … hitam), P (s. v. cindelismus … 330), X (s. v. sterno … prosterno … obaļam … niederwersen). Nagel viher … zide obaļa. Habd ad 868. Namalal je on lepu cirkvu: zverhu ńe sedi Luter i krov doļe obaļa. Mul pos 288. fig. Kakova podstupļivost druge suditi … hoteti. Koi se ovak ponaša … on obaļa Boga iz ńegove previsoke stolice, pak sebe gore nastavļa. Verh 288. Pobožna molitva je … oružje z kojem … vsa sila peklenska obaļa se. Švag I, 343. 2. uklanjati; skidati, odstranjivati. H (s. v. dlake skubem, drevo kem se žitek ali meļa obaļa gda se meri), B (s. v. emargino; obaļam). Strašlivo taki peršoni reci: Ala kulik pavuk ali štriga po glavi vam puzi. I ako ga obaļa z levom rukom, bude sin. Luič 101. Kad je predebel sneg, obaļaj ńega iz krovov i žlebov. Danica (1847) 158. Gusenice po drevju z oļem maži ili pod večer doļe obaļaj. St kol (1866) 120. fig. Dan sedmi bude on vu koterom budu ļudi grehe iz sebe obaļali. Šim prod 43. Moramo … prešesne grehe iz nas obaļati, to je to pravo se spovedati. Mul pos 770. 3. opraštati (o grijehu, krivici i sl.).B (s. v. carmen). Zarad ovoga pozdravļańa, purgatoriumske [se] kaštige tuliko obaļa iliti odpušta, kuliko bi se vu ona perva vremena obalilo po pokore onda navadne sto dan. Mul pos 399. 4. isto što obrezavati 1. B (s. v. frondo … sverži … veje … kite sečem … kitje obaļam … obiram … tergam listje). Sveržje iz jagńedine za ovce, jasenovo za koze obaļaj, na pušļe zveži i k zimi na suhom čuvaj. St kol (1866) 133. 5. ukidati, raskidati, činiti nevažećim. H (s. v. obaļam pogodbu, pravdu, etc.), B (s. v. obaļam), J (s. v. casso). 6. vraćati, rješavati se, podmirivati (o dugu).Pokorna glava dva duge obaļa, nepokorna ni jednoga. Mikl izb 168. 7. ubijati. [S Jakob] kakti pravi sin germlavice … z … kamenatum tučum vse Harape pred sobum tira i na tuliko obaļa da šestdeset jezer … onde je poginulo. Gašp III, 247. 8. kaljati, onečišćavati. Nečisteh kipov farbami poštena se kerščanskeh dobrot farba obaļa. Habd ad 18. 9. obuzimati. Lenoga obaļa strah: ženčaste duše budu stradale. Krist žit I, 302. 10. činiti da do čega ne dođe, izbjegavati što. Z posluvańem našem marlivem muke si one strašne obaļamo. Gašp III, 529. 11. izr. ~ z računa poništavati. [Gospoda] od vsake vmań reči budu morali odgovoriti računa dati … i od vekšeh grehov ki se … čine i zveršavaju te se gustem i dostojnem spovedańem z računa ne obaļaju. Petret 270. |
|
obaļitel
|
|
|
obaļivati
|
impf. (prez. sg. 1. obaļivam) impf. od pf. obaliti; isto što obaļati 1. |
|
obaļuvati
|
impf. (prez. sg. 1. obaļujem, 3. -je) impf. od pf. obaliti. 1. isto što obaļati 1. B (s. v. praecipito … dole hitam … obaļujem … dole rivam naglavce … stermoglavo hitam … vratolomim), J (s. v. dejicio), X (s. v. turbo … proturbo). 2. isto što obaļati 3. [Bog] obaļuje ne samo krivńe grehov grešnikom, nego i kaštige. Švag I, 342. |