| obličeńe | n gl. im. od obliči; u svezi tela ~ isto što tela oblečeńe s. v. oblečeńe. [Mi] smo po angelskom nazviščeńu, Krištuša, sina tvojega, tela obličeńe poznali, po mukah i križu ńegovom. Zrin tov 152. [Mi] smo po angelskom nazviščeńu, Krištuša, sina tvojega, tela obličeńe poznali. Mul jač 72. |
| obliči | pf. (inf. obliči; pridj. pas. sg. N m. obličen). |
| obličiti | pf. premazati, namazati. B (s. v. oblitus). |
| obličjar | m (sg. A obličjara) slikar. Ravno kako je peklenskoga pozoja preodurni obličaj doveršaval, strašnu buku on, kot germļavicu, pobučivši vsa vu hiže od potresa trepečeče kipe, farbe i ostala malarska orudja pomešana vu jeden kip splete i nebogoga obličjara zamertvoga ostavi. Nadaž 107. |
| obličje | n (sg. NA obličje, G -a, I -em). |
| obličnica | f |
| oblično | adv. isto što okruglo2. J (s. v. globose). |
| obličuvati | impf. (pridj. pas. pl. N m. obličuvani) impf. od pf. obličiti; slikati. [Na kipu] Ježuš, Maria, Jožef behu obličuvani aliti izmalani. Nadaž 124. |
| obligacija | f (pl. A obligacie) lat. obligatio; vrsta vrijednosnog papira, obveznica, priznanica; zadužnica; usp. obligatorija. Obligacie, kontrakte i vsa pisma, vu kojeh plačańa vu kufreni novci zavezana jesu, z ovum zapovedjum našum potiramo. Bank 12. |
| obligatorija | f (sg. N obligatoria, G -e, A -iju, pl. NA obligatorie, G -ih) isto što obligacija (i ista etim.). Orsački i osobni valuvaši (obligatorie), menice … srečke od loterie … moraju se … zapečatiti. Danica (1847) 165. |