|
obaruvanje
|
n gl. im. od obaruvati. 1. isto što obramba 1. Tolnači najpredi počnu govoriti na povekšanie opčine i na obaruvanie naše domovine. Perg 12. 2. čuvanje. [Oni] svetoga Štefana kamenuvaše … i svite na obaruvanje nekomu mladencu imenom Šaulušu … položiše. Vram post B, 15 a. |
|
obaruvati
|
(se) impf. (inf. obaruvati; prez. sg. 1. obarujem, 3. -je, pl. 1. -jemo se, 3. -ju, -ju se; imp. sg. 2. obaruj, pl. 2. -jte; pridj. akt. sg. m. obaruval) usp. obvaruvati. I. 1. a. čuvati. B (s. v. obarujem s uputom na čuvam). Blagoslovili budete sine ižraelske i recete ńim tako: Blagoslovi tebe Gospodin i obaruj. Vram post A, 23. Grehe naše perve nam odpusti, vse hudobe stare nam oprosti, obaruj nas peklenske temnosti, vekivečne britke boleznosti. Ščerb 26. b. braniti; usp. obarjuvati. Vugerski [je] orsag posred … vsake fele nepriateļe položen … da ga je vsagdar oružjem trieba obaruvati. Perg 28. 2. pridržavati se, držati se čega (o zapovjedi, zakonu).Ako Gospona Boga tvojega glasa budeš poslušal, činil i obaruval vse ńegove zapovedi … hoče včiniti tebe Gospodin Bog tvoj višega od vseh narodov na zemli. Vram post A, 52 a. II. refl. ~ se uzdržavati se (od čega), čuvati se (čega).[Oni] po pričeščenju … ne obaruju se od huda, zla, nečistoče. Vram post A, 147 a. |
|
obataliti
|
pf. (prez. sg. 3. obatali; pridj. akt. sg. m. obatalil). 1. isto što obaliti 1. [Sivi medved] ne redko postavļa se na bivola, kojega, kada ga obatali, odvleče k svojemu dupļu. Danica (1840) 76. 2. oštetiti. Poklamkam vse staro koļe je podoštreno naj se takaj novo koļe po tersju ne hita da … grebenicu ne obatali. Danica (1837) 15. |
|
obatreńe
|
n (sg. L obatreńu) etim. v. batriveti; gl. im. od obatriti; isto što obatriveńe. O, preblažena Devica … prosim te po onom slatkom … obatreńu kotero je onda divojačko serce tvoje kruto povolno prešlo, da budeš vazdar moja verna zagovornica i majka. Fil 144. |
|
obatriti
|
(se) pf. (prez. sg. 2. obatriš, 3. -i, pl. -imo; imp. sg. 3. obatri, pl. 2. -ete; pridj. akt. sg. m. obatril; pril. perf. obatriv, -vši se) etim. v. batriveti. I. isto što obatriveti I. a. Vernete se ter obatrete apoštole i Petra. Vram post A, 94. Sada ne nikoga ki bi me obatril. Magd 25. Smert obatri Ježuševa mene. Citara 272. II. refl. ~ se isto što obatriveti II. Prejaki Bože, ki si … mučenike … vu … vere … obderžal, daj da se i mi po ńihoveh peldah obatrimo i ojačimo. Kraj 156. |
|
obatriveńe
|
n (sg. NA obatriveńe, G -a, L -u, pl. D -am, A -a, I -i) etim. v. batriveti; gl. im. od obatriveti; ohrabrenje; utjeha; nada; usp. obatreńe. Ni … koi bi mogli sercu … boļe pomoči, neg je jedno pomiluvańe i obatriveńe. Zagr I, 382. Blagoslovļen budi Bog … otec miloserdnosti i Bog vsega obatriveńa, koji nas batrive vu vsakoj naši nevoļi. Ev 177. |
|
obatriveti
|
(se) pf. (inf. obatriveti; prez. sg. 1. obatrivem, 3. -e, -e se, pl. 3. -eju; imp. sg. 2. obatrivi; pridj. akt. sg. m. obatrivel, obatrivel se, n. -o, f. -a; pridj. pas. sg. N m. obatriven, -i, f. -a, pl. N m. -i; pril. perf. obatrivevši se) etim. v. batriveti; usp. k sebe dojti s. v. dojti, obatriti, obatriviti, razbatriveti. I. 1. ohrabriti, obodriti; utješiti; dati nadu. H (s. v. ), B (s. v. animatus; obatrivujem). Po Krištušu vu vnogeh nevoļah obatriveni [Ignacijuš], moli za nas! Mil vert 128. Mi … moramo … da druge vu teškočah objačemo i obatrivemo. Mul šk 186. Morati je na teškom postavļenoga [betežnika] z kratkemi, ļubeznivemi i vugodnemi rečmi opomenuti i obatriveti. Verh 384. 2. razvedriti, razveseliti. Zerstreuen, v. a. (aufheitern) zabaviti, obatriveti, razveseliti. Krist anh 138. II. refl. ~ se ohrabriti se, osmjeliti se, steći samopouzdanje. B (s. v. dajem 2). [Mladenec je] počel … ne samo derhtati, nego i od straha se potiti, vendar čez nekuliko vremena obatrivel se je i starca je opital gdo bi on moral biti. Zagr IV, 395. Reče je kraļ da slobodno … zaprosi kaj žele imati i da se more spomenuti da je … nigdar nikaj ne skratil kaj je prosila. Obatrive se kurva. Habd ad 632. |
|
obatriviti
|
(se) pf. (prez. sg. 3. obatrivi, -i se; pridj. akt. sg. f. obatrivila) etim. v. batriveti. I. isto što obatriveti I. 1. Anğel veselemi rečmi obatrivi Mariu govoreči: Ne boj se, Maria. Habd zerc 367. [Ona] ńega vu strahu postavlenoga je obatrivila. Mul pos 627. Hodi z menum … ter me obatrivi vu tulike tugi moje. Brez diog 131. II. refl. ~ se 1. isto što obatriveti II. Na takove reči verlo se ogovornik obatrivi i kaj goder je proti drugomu čemera v sercu imal slobodno izbļuje. Habd ad 727. 2. razvedriti se, raspoložiti se. Ruthard misli kaj bi včinil, bi li k ńoj pregovoril, ali ne: oh, zakaj ne, reče; barem se kuliko obatrivi kada bude čula poleg sebe človeka koi ńu miluje. Zriń 40. |
|
obatrivuvati
|
impf. (prez. sg. 1. obatrivujem) etim. v. batriveti; impf. od pf. obatriveti, obatriviti; ohrabrivati, bodriti, osmjeljivati. B (s. v. obatrivujem). |
|
obavitel
|
m isto što opravitel11. B (s. v. executor, peractor). |