| otipati | impf. (prez. sg. 3. otiple) udarati, kucati (o srcu).Žena nekoja … sina svojega na rukah vumirajučega [deržeči] zapazi i čez malo merzlo i mertvo telo [da] otiple. Gašp III, 515. |
| otir | m (sg. N odtir) isto što odbijańe 1. a. J (s. v. depulsum). |
| otirańe | n (sg. N odtirańe, G -a) gl. im. od otirati1; isto što pregon 1. H (s. v. odtirańe), B (s. v. abactio, abactus … odegnańe ili odtirańe silno, abigeatus, defensio, depulsio, relegatio, repulsio; odtirańe), J (s. v. abactus, propulsatio, repudium, repulsus), X (s. v. lex … relegatio, pello … depulsio). O človeče, ondeka ne more biti nijednoga odtirańa kade su tulika znameńa … ļubavi. Bel prop 48. |
| otirati1 | pf. (inf. odtirati, otirati; prez. sg. 1. otiram, 2. odtiraš, 3. -a, otira, pl. 3. odtiraju; imp. sg. 2. otiraj, odtiraj, pl. 2. -jte; pridj. akt. sg. m. otiral, odtiral, f. -a; pridj. pas. sg. N m. otiran, odtiran, n. -o, f. -a, G m. -oga, pl. N m. otirani, n. odtirana, f. -e; pril. perf. otiravši). |
| otirati2 | impf. (prez. sg. 1. otiram) impf. od pf. otrti1; isto što obrišuvati 1. B (s. v. abstergo; otiram końa). |
| otirati3 | impf. (prez. sg. 1. otiram) impf. od pf. otrti2 I; razbijati. B (s. v. obiam). |
| otiravańe | n (sg. N odtiravańe, G otiravańa) gl. im. od otiravati; isto što odgańańe. B (s. v. abigeatus, propulsatio), J (s. v. expulsio … iztirańe … izgańańe … pretirańe … odtiravańe … prefrovańe … zfruštańe), X (s. v. mando … amandatio). “Od otiravańa živine” opet pritišńen [je] v Zagrebu. Domin 135. |
| otiravati | impf. (inf. odtiravati; prez. sg. 1. otiravam, odtiravam, 2. -aš, 3. -a, otirava, pl. 2. odtiravate) impf. od pf. otirati1; isto što odgańati I. 1. B (s. v. abdico, amoveo … odtiravam … odpravļam, arceo, aspello, avertere, depello, propulso, proturbo, relego, repulso, submoveo; odtiravam, otiravam s uputom na odtiravam), J (s. v. abigo, expulso, propulso, repulso, repudio), X (s. v. lex … relego, mando … amando, pello … depello). Koj zverje na stan prijemļeš človeka zakaj odtiravaš? Gašp I, 263. Odtiravaš siromaka, tak znikne bogatstvo tvoje. Verh 197. |
| otiravavečki | adj. (sg. N m. odtiravavečki) koji služi za tjeranje, otjerivanje. J (s. v. repulsorius). |
| otiravec | m isto što pregonitel 1. B (s. v. depulsor, propulsator), J (s. v. depulsor, propulsator, submotor). |