Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

otiti

pf. (inf. otiti; prez. sg. 1. otidem, 2. -eš, -e, odtide; aor. pl. 3. otidoše; imp. sg. 2. otidi, pl. 2. -ete, -ite; pridj. akt. sg. m. otišel, otišal, f. -šla, pl. m. -šli; pril. perf. otidavši) otići.
1. isto što oditi I. 1. H (s. v. ), B (s. v.   crabro).  [Blaž] je tata mogel v kleti zastaviti … da ne mogel otiti. Starine 25, 8. [Kerčelič] onak okol treh fertaļov na dvanajstu otišel je. VZA 6, 222. fig. Otidete od mene vsi greha, jala, nečista dela i čińeńa delavci. Vram post A, 111 a.
2. isto što oditi II. 2. Jakob v Egiptum ze vsu družinu otide. Vram kron 6. Zato papa i cesar taki tamo otidoše. Habd zerc 148. Pomorem ti vu kučiju, otidem domom. Velikov 85. Otide vsaki na svoju stran. Cepel 133. Pred klet smo zišli i tam otišli. Gal 153. fig. Pesma s pesmom tijam na tretji otišla je breg. Gal 133.
3. isto što oditi I. 3. B (s. v.  affrico … bradavke penum vodenum hariti i otidu). Projde i otide svet [ov]. Vram post B, 2 a. Sveta … otide oholost. Magd 49. [Vužigańe] berže i segurneše otide ako se prikladna vračtva gore postavlaju. Lal vrač 93. To se ti prejde, bomo otišli skoro i mi. Gal 154.
4. u svezama ~ od vust ne spominjati koga, ne govoriti o kome. Neka ti [Gospa] ne otide od vust. Habd zerc 53; ~ vu (koga) posjetiti koga. B (s. v.   convenio  s naznakom da je dalm. ).

otka

f (sg. N otka, odka, G -e, A otku) naprava za čišćenje pluga u obliku štapa. H (s. v. ), B (s. v.  rallum, rulla; nožica plužna, otka, plug), J (s. v.   rallum),  P (s. v.  rallum 422). Ako pozabi ali pogubi … odku od pluga … ruke takaj na vudarce pridadu se. Matak II, 422. Plug … gredeļ … otka. Im lad 24. Vuprl se zapreg, zabil črtalec, v ruki je otka, na ručki palec. Pav pop 11.

otkad

adv. (odkad)isto što otkada. Odkad tebe jes zagledal, od onda me serdce boli. Danica (1847) 119.

otkada

adv. (odkada)od kojeg vremena, otkada; usp. otkad. Bog zna odkada je med nimi. VZA 4, 183. Ne se je oslobodila doklam sveta imena zazivati ni počela, odkada Cindekovica svedoka pustila je. VZA 6, 231. Pogača kakove odkada svet stoji jošče nigdar nigdo … nije videl. Lovr ker 71.

otkajati

impf. (prez. sg. 1. odkajam; pridj. akt. sg. f. odkajala) isto što othranuvati. J (s. v.  educo, enutrio). Decu ńegvu odkajala je na dobro deržańe. ABC 68.

otkaniti se

pf. refl. (prez. sg. 3. odkani se) napustiti što, okaniti se koga, čega. Rekel je … Lazaru da se ńegve gospe naj odkani. Danica (1844) 27.

otkapańe

n (sg. N odkapańe) gl. im. od otkapati. B (s. v.   odkapańe).

otkapati

impf. (inf. odkapati; prez. sg. 1. odkapam, 2. -aš) impf. od pf. otkopati; kopanjem dolaziti do čega, iskopavati, otkopavati, otkapati. B (s. v.   refodio;   odkapam), J (s. v.   refodio),  X (s. v.  fodio … refodio). Drevje koje se z zemļum bude presağalo mora se kak dalko siže koreńe odkapati. Danica (1847) 153.

otkapčańe

n (sg. G odkapčańa) etim. v. kopča; gl. im. od otkapčati; otkopčavanje, otkapčanje. Pojas ńegov … skup zvezan na kraj opade prez vsakoga odkapčańa i razvezavańa. Gašp II, 41.

otkapčati

impf. (inf. odkapčati; prez. sg. 1. odkapčam) etim. v. kopča; impf. od pf. otkapčiti i otkopčiti; otkopčavati, otkapčati; usp. otkapčuvati, otkopčuvati, raskapčati, raskapčuvati. J (s. v.  diffibulo … odkapčujem … odkapčam … odkopčujem). [Začel je] haļu na persah odkapčati da bi persi razhladil. Gašp IV, 546.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU