| otpad | m (sg. N odpad). |
| otpadańe | n (sg. NA odpadańe) gl. im. od otpadati. |
| otpadati | impf. (prez. sg. 1. odpadam, 3. -a, pl. 2. -aju) impf. od pf. otpasti. |
| otpadek | m (sg. N odpadek, pl. N -dki). |
| otpaden | adj. (sg. G n. odpadnoga) u svezi imańe otpadno baštinska dobra koja su ostala bez nasljednika te pripala kraljevskoj komori. B (s. v. sector 2. … na kičeveče tisk. kučeveče … kupitel imańa odpadnoga ili na komoru kraļevsku spadajučega radi dobička). |
| otpadnik | m (sg. N odpadnik). |
| otpaliti | pf. povući okidač, okinuti, opaliti (o puški).Prijeti [se] imaju … oni koji su prez kojega persta, samo ako mogu pušku navinuti, otpaliti ter ńu zadosta okretati. Vojn 3. |
| otparati | pf. (inf. odparati; pridj. pas. sg. N m. odparan) paranjem odvojiti; otparati; rasparati. B (s. v. odparan). Trennen, v. a … parati, razparati, odparati. Krist anh 130. |
| otpart- | v. otprt-. |
| otparuvati | impf. (prez. sg. 1. odparujem) impf. od pf. otparati; otparivati; rasparavati. B (s. v. odparujem). |