Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

otpad

m (sg. N odpad).
1. isto što odrastek 1. J (s. v.   decrementum).
2. odmetanje od čega, napuštanje vjere, crkvenog reda i sl.; usp. otpadańe 2. J (s. v.   apostasia).
3. u svezama k druge strane ~, ~ na stran drugoga pristajanje uz drugoga, uz drugu stranu. B (s. v.  secta 2. … odpad na stran drugoga; nasleda … k druge strane odpad).

otpadańe

n (sg. NA odpadańe) gl. im. od otpadati.
1. padanje. B (s. v.   odpadańe).
2. isto što otpad 2. S. Pavel obznanuje nam da poželeńe i ļubav bogatstva vnoge na odpadańe od s. vere zapeļala je. Verh 171.

otpadati

impf. (prez. sg. 1. odpadam, 3. -a, pl. 2. -aju) impf. od pf. otpasti.
1. padati. B (s. v.   odpadam),  X (s. v.  cado … dedico).
2. otpadati, odvajati se od čega i padati na tlo. B (s. v.  assula, balatro). Jeden špoļar ali kotlar ne skerbe se niti ne maraju kada žeļezo ali kotlovinu pile da ono kaj od pile odpada na zemļu i po ńe se … raztresa, nego i nogami tepče. Zagr IV, 337.
3. 
a. otpadati, odmetati se od koga. B (s. v.   descisco),  J (s. v.   descisco),  X (s. v.  scio … descisco).
4. 
a. napuštati vjeru i crkveni red i sl., odmetati se; odvajati se od vjere. J (s. v.   apostato).
5. opadati (o razini vode).J (s. v.   decresco).

otpadek

m (sg. N odpadek, pl. N -dki).
1. otpadanje, odvajanje. B (s. v.  noga vsake stvari).
2. u svezi ~ od piļeńa isto što otpilek. J (s. v.   limatura).

otpaden

adj. (sg. G n. odpadnoga) u svezi imańe otpadno baštinska dobra koja su ostala bez nasljednika te pripala kraljevskoj komori. B (s. v.  sector 2. … na kičeveče  tisk. kučeveče … kupitel imańa odpadnoga ili na komoru kraļevsku spadajučega radi dobička).

otpadnik

m (sg. N odpadnik).
1. isto što odmetnik. J (s. v.  defector … odmetnik … odpadnik … zmeńkavec … puntar).
2. u svezi ~ k druge strane protivnik, pristaša suprotne strane. B (s. v.   naslednik).

otpaliti

pf. povući okidač, okinuti, opaliti (o puški).Prijeti [se] imaju … oni koji su prez kojega persta, samo ako mogu pušku navinuti, otpaliti ter ńu zadosta okretati. Vojn 3.

otparati

pf. (inf. odparati; pridj. pas. sg. N m. odparan) paranjem odvojiti; otparati; rasparati. B (s. v.   odparan).  Trennen, v. a … parati, razparati, odparati. Krist anh 130.

otpart-
otparuvati

impf. (prez. sg. 1. odparujem) impf. od pf. otparati; otparivati; rasparavati. B (s. v.   odparujem).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU