Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

otprava

f (sg. N odprava, G -e).
1. isto što otpravleńe 2. B (s. v.   expeditio),  P (s. v.  expeditio 379).
2. isto što otpravleńe 1. B (s. v.   odpravļańe).
3. isto što otpusni list s. v. otpusni. Odprava (Abschied) (naslov)… Jana Šalatovič iz Samobora … je pri meni … kakti kuharica služila i sebe … poslenu [i] poštenu vsigdar izkazala. Na ńenu lastovitu prošńu jesem je odpustil i … ovo svedočanstvo dal. Prav pis 46.
4. u svezi časnik vozov odprave otpravnik vlakova. Častniki C. kr. vozov odprave vu Zagrebu (naslov).Danica (1846) 156.

otpravdati

pf. (inf. odpravdati; pridj. akt. sg. m. odpravdal).
1. oduzeti sudskim putem, oduzeti pravdajući se. Najdu se krivi tolnačniki koji svetuju ńu [zemļu] bližńemu odpravdati. Matak I, 350.
2. izuzeti iz sudskoga procesa. B (s. v.   elitigo).

otpravdavati

impf. (prez. sg. 1. odpravdavam) impf. od pf. otpravdati izuzimati iz sudskog procesa. B (s. v.   odpravdavam).

otpravek

m (sg. G odpravka, A odpravek).
1. odlazak. O … S. tri krali, pita vas s. Bernardin premišļavajuči odpravek vaš na tak dalek put … zakaj se tak berzo, tak hitro na tak dalek put odpravļate. Švag I, 166.
2. u svezi prez otpravka odmah. Exurgens Maria. Kotera je puna milošče … prez vsakoga odpravka, prez vsakoga zamudka. Šim sl 35.

otpravitel

m (sg. N odpravitel) onaj koji što otprema, otpremnik; usp. otpravnik. B (s. v.   submotor;   odpravitel). Gospon Jakop Steiner, odpravitel [poštarskeh vozov]. Danica (1844) 91.

otpraviti1

(se) pf. (inf. odpraviti, odpraviti se; prez. sg. 3. odpravi, -i se, pl. 3. -iju, -iju se, -e, -e se; imp. sg. 2. odpravi, pl. 2. -ite; aor. pl. 3. odpraviše, -še se; pridj. akt. sg. m. odpravil, odpravil se, f. -a, -a se, pl. m. -i, otpravili Brez diog 123, f. odpravile; pridj. pas. sg. N m. odpravļen, odpravlen, otpravļen; pridj. pas. sg. D m. odpravļenomu, pl. N f. odpravļene; pril. perf. odpravivši).
I. 
1. učiniti da tko ili što kamo ode, poslati, otpremiti; uputiti što na čiju adresu (o pismu i sl. ); usp. odslati, otposlati 1, otpremiti. H (s. v.   odpravļen),  B (s. v.  ablegatus, absolvo, amandatus, dimitto, relegatus, relego;  odpravļen), J (s. v.   absolvo).  Čujemo da če Turci suprot Brestu grad načińati zato vam … zapovedamo da imate vse ļudi … podvignuti i k nam najberže prez postanka odpraviti. Listine (Želin)295. Apoštole odpravivši v Indie puščinu, širom pojde [Ignacijuš] z tovaruši, med grešnikov vnožinu. Mil vert 120. Fortunata pako [on] vu krajnsku zemļu i Norik varaš veru kerščansku nazveščat odpravi. Gašp III, 94. Izručitela je dužnost vsaki terh … predati da se od … tiskańa občuva ar drugač ali se od službenika poštarskoga ne prime ali se samo na lastovitu pogibel izručitela odpravi. Danica (1847) 166.
2. 
a. učiniti da tko ode odakle; otjerati koga. B (s. v.  amotus 2). Nabroj te žene nešto penez, ter ju odpravi. Habd ad 780. Iz Topuske Vlahe je odpravil i katolike naselil. Kerč najvr 36. Včinite pervo – tak budu grešniki vas na skorom siti i vas od sebe odpraviju. Krist blag II, 76.
b. riješiti se koga ne davši mu ono što je tražio ili zaslužio; usp. otputiti I. B (s. v.   prazen).  Zmislil je skupec lajhariu, kum je hotel siromaha onoga i prez novca odpraviti: potvoril je ada nevolnoga da je v mošńe bilo sedemdeset zlateh dukat. Habd ad 396. Je li greh prosjaka … serdito odpraviti? Mul šk 428. Ja se onda, primerno nevoļnomu odpravļenomu ļubitelu, na serdcu betežen i turoben od pustoga praga povračam. Krist anh 248.
3. 
a. maknuti, ukloniti. B (s. v.   submotus),  J (s. v.   remotus).
b. učiniti da što prestane, da nestane (o groznici, boli i sl.)Zimicu znadu … zubnu bol tak-tak odpraviti. Građa 8, 417.
c. ukinuti, raspustiti što. B (s. v.   cassatus).
d. odbaciti, otuđiti koga od sebe. B (s. v.   alienatus).
4. samostalno i u svezi ~ iz službe / od službe isto što otpustiti 3. Jednu deklu jesem krivo ogovoril i zato je od službe odpravļena. Mul zerc 134. Zarad … ńegve pianosti … jesem ga odpravil. Prav pis 46. Nečeju vu ńejnu serditost i zamer prepasti, ter iz službe odpravļene biti. Danica (1844) 21.
5. u svezama na put ~ opremiti za put. Hermenegild (zide van ves na put otpravļen). Brez diog 141; nazad ~ vratiti. Gedeon od Boga rasvetčen … junakov samo tri stotine k sebi odbere, a druga vsa … domom nazad odpravi. Gašp III, 961; ~ ženu v. žena; z orsaga ~ protjerati. Verweisen … on je z orsaga odpravlen, pretiran. Nem jez 231.
6. izr. v grob ~ pokopati. Vre pri smertnom potu sinek nas ostavi, žurno teče da nas berže v grob odpravi. Lovr pes 3; vse k vragu ~ pustiti da sve propadne. Kakvu silu za nebo terpiš [kad] veliš: da ti je sila, da moraš blazniti, kleti, fanteńe vzeti, ali vse k vragu odpraviti. Mul hr 497.
II. refl. ~ se
1. otputiti se kamo; krenuti, poći kamo; usp. otputiti II. 1. B (s. v.  conclamo, expedio; odpravļam se), J (s. v.   ingredior).  Ne zna se kakovum prečkum zamuğena, nešto dugle se je vu varašu zamudila, ter pod večer domom odpravila. JBVP 75. Jedino iz poželnosti svoje … on na ov put se je odpravil. Rob I, 22. Jednoč se Martin odpravi vu Belovar na seńem. Danica (1847) 128.
2. odlučiti se što učiniti. Zatem [pretresi] grehe načete koje nesi zevsema včinil, nego si bil nakanil ali se morebit več na ńe odpravil. Mul zerc 59.
3. u svezama nazaj ~ se vratiti se. Vsi [se] po pompe nazaj odpraviše i v samom mladenca mestu ostaviše. Jurj 7; ~ se po svetu krenuti u svijet. Nekoi slaboglavec odpravil se je po svetu. Danica (1836) 73.
4. izr. na put vekivečnosti ~ se umrijeti. Jeden ńegov bratac [se je] na put vekivečnosti odpravil. Nadaž 83.

otpraviti2

pf. (aor. pl. 3. odpraviše) isto što opraviti11. Ali orsagi ne odpraviše poslov z onem preštimańem i odlučkom koga se je nadejal Nabukodonožor. Habd ad 1015.

otpravlati se

impf. refl. (pridj. akt. sg. f. odpravlala se, pl. f. -e se) impf. od pf. otpraviti1.
1. isto što otpravļati1II. 1. [Angela] ovdi tri ladje koje ravno vu Benetke odpravlale se jesu … najde. Gašp II, 245.
2. izr. v grobje se ~ umirati. Otec vaš predragi v grobje se odpravla. Građa 8, 443.

otpravleńe

n (sg. NA odpravleńe) gl. im. od otpraviti1(se).
1. pošiljanje, slanje, odašiljanje; usp. otposlańe, otpošiļańe 1, otprava 2, otpravļańe, otpravļeńe, otpuščeńe 4, raspošilańe, raspošiļańe. B (s. v.   amandatio;   odpravļańe), J (s. v.   amandatio).
2. pohod; usp. otprava 1. H (s. v. ), B (s. v.   expeditio;   odpravļańe).
3. tjeranje. B (s. v.  amotio 2).
4. otpuštanje; oslobađanje od obveze. B (s. v.   pismo),  J (s. v.  missio 2.… odpravleńe… razpuščańe… slobode davańe).
5. u svezi od službe ~ otkaz. Obodva se žaluju da su zbantuvali – sin iz ļubavi … a sluga od straha, kajti je zaslužil paličje, temnicu ali od službe odpravleńe. Mul zerc 19.

otpravļańe

n (sg. N odpravļańe) gl. im. od otpravļati (se).
1. isto što otpravleńe 1. B (s. v.   odpravļańe),  J (s. v.   relegatio).
2. protjerivanje, izgon. X (s. v.  lex … relegatio).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU