(se) pf. (inf. odpraviti, odpraviti se; prez. sg. 3. odpravi, -i se, pl. 3. -iju, -iju se, -e, -e se; imp. sg. 2. odpravi, pl. 2. -ite; aor. pl. 3. odpraviše, -še se; pridj. akt. sg. m. odpravil, odpravil se, f. -a, -a se, pl. m. -i, otpravili Brez diog 123, f. odpravile; pridj. pas. sg. N m. odpravļen, odpravlen, otpravļen; pridj. pas. sg. D m. odpravļenomu, pl. N f. odpravļene; pril. perf. odpravivši).
I.
1. učiniti da tko ili što kamo ode, poslati, otpremiti; uputiti što na čiju adresu (o pismu i sl. ); usp. odslati, otposlati 1, otpremiti. H (s. v. odpravļen), B (s. v. ablegatus, absolvo, amandatus, dimitto, relegatus, relego; odpravļen), J (s. v. absolvo). Čujemo da če Turci suprot Brestu grad načińati zato vam … zapovedamo da imate vse ļudi … podvignuti i k nam najberže prez postanka odpraviti. Listine (Želin)295. Apoštole odpravivši v Indie puščinu, širom pojde [Ignacijuš] z tovaruši, med grešnikov vnožinu. Mil vert 120. Fortunata pako [on] vu krajnsku zemļu i Norik varaš veru kerščansku nazveščat odpravi. Gašp III, 94. Izručitela je dužnost vsaki terh … predati da se od … tiskańa občuva ar drugač ali se od službenika poštarskoga ne prime ali se samo na lastovitu pogibel izručitela odpravi. Danica (1847) 166.
2.
a. učiniti da tko ode odakle; otjerati koga. B (s. v. amotus 2). Nabroj te žene nešto penez, ter ju odpravi. Habd ad 780. Iz Topuske Vlahe je odpravil i katolike naselil. Kerč najvr 36. Včinite pervo – tak budu grešniki vas na skorom siti i vas od sebe odpraviju. Krist blag II, 76.
b. riješiti se koga ne davši mu ono što je tražio ili zaslužio; usp. otputiti I. B (s. v. prazen). Zmislil je skupec lajhariu, kum je hotel siromaha onoga i prez novca odpraviti: potvoril je ada nevolnoga da je v mošńe bilo sedemdeset zlateh dukat. Habd ad 396. Je li greh prosjaka … serdito odpraviti? Mul šk 428. Ja se onda, primerno nevoļnomu odpravļenomu ļubitelu, na serdcu betežen i turoben od pustoga praga povračam. Krist anh 248.
3.
a. maknuti, ukloniti. B (s. v. submotus), J (s. v. remotus).
b. učiniti da što prestane, da nestane (o groznici, boli i sl.)Zimicu znadu … zubnu bol tak-tak odpraviti. Građa 8, 417.
c. ukinuti, raspustiti što. B (s. v. cassatus).
d. odbaciti, otuđiti koga od sebe. B (s. v. alienatus).
4. samostalno i u svezi ~ iz službe / od službe isto što otpustiti 3. Jednu deklu jesem krivo ogovoril i zato je od službe odpravļena. Mul zerc 134. Zarad … ńegve pianosti … jesem ga odpravil. Prav pis 46. Nečeju vu ńejnu serditost i zamer prepasti, ter iz službe odpravļene biti. Danica (1844) 21.
5. u svezama na put ~ opremiti za put. Hermenegild (zide van ves na put otpravļen). Brez diog 141; nazad ~ vratiti. Gedeon od Boga rasvetčen … junakov samo tri stotine k sebi odbere, a druga vsa … domom nazad odpravi. Gašp III, 961; ~ ženu v. žena; z orsaga ~ protjerati. Verweisen … on je z orsaga odpravlen, pretiran. Nem jez 231.
6. izr. v grob ~ pokopati. Vre pri smertnom potu sinek nas ostavi, žurno teče da nas berže v grob odpravi. Lovr pes 3; vse k vragu ~ pustiti da sve propadne. Kakvu silu za nebo terpiš [kad] veliš: da ti je sila, da moraš blazniti, kleti, fanteńe vzeti, ali vse k vragu odpraviti. Mul hr 497.
II. refl. ~ se
1. otputiti se kamo; krenuti, poći kamo; usp. otputiti II. 1. B (s. v. conclamo, expedio; odpravļam se), J (s. v. ingredior). Ne zna se kakovum prečkum zamuğena, nešto dugle se je vu varašu zamudila, ter pod večer domom odpravila. JBVP 75. Jedino iz poželnosti svoje … on na ov put se je odpravil. Rob I, 22. Jednoč se Martin odpravi vu Belovar na seńem. Danica (1847) 128.
2. odlučiti se što učiniti. Zatem [pretresi] grehe načete koje nesi zevsema včinil, nego si bil nakanil ali se morebit več na ńe odpravil. Mul zerc 59.
3. u svezama nazaj ~ se vratiti se. Vsi [se] po pompe nazaj odpraviše i v samom mladenca mestu ostaviše. Jurj 7; ~ se po svetu krenuti u svijet. Nekoi slaboglavec odpravil se je po svetu. Danica (1836) 73.
4. izr. na put vekivečnosti ~ se umrijeti. Jeden ńegov bratac [se je] na put vekivečnosti odpravil. Nadaž 83.