| otpučevati | impf. (pridj. akt. sg. m., odputčeval) odvraćati, odgovarati. O, velikaši … i ja [sem] za odpert boj, da on isti zrok koj sada kakti najpoglaviteši napervo je donešen za genuti nas na izravno harcuvańe, mene od ovoga ne bi otputčeval. Krizm raj 30. |
| otpuditi | pf. (inf. odpuditi; prez. sg. 3. odpudi) otjerati, odagnati. Ona strana zmorena nazaj nekum silum onu stranu kotera je pravdu dobila odpudi. Perg 175. Zatornika … peklenskoga … hočeš … od tebe odegnati i odpuditi. Bel prop 59. |
| otpuh | m (sg. N odpuh). |
| otpuhati | pf. (inf. odpuhati; pridj. akt. pl. m. odpuhali) puhanjem ukloniti, otpuhati. Hrana vsigdar zmočena naj bude i tak prah zmešan, ar ovoga, kajti mu tečen ni, [koń] odpuhati navaden je. Živinvrač 60. |
| otpuhavańe | n (sg. N odpuhavańe) gl. im. od otpuhavati; isto što otpuhneńe. B (s. v. odpuhavańe). |
| otpuhavati | impf. (prez. sg. 1. odpuhavam, 3. -aju; pridj. akt. sg. m. odpuhaval) impf. od pf. otpuhati. |
| otpuhneńe | n (sg. N odpuhneńe) gl. im. od otpuhnuti; protivan vjetar; puhanje suprot čemu; usp. otpuh 1, otpuhavańe. B (s. v. odpuhavańe), X (s. v. flo … reflatus). |
| otpuhnuti | pf. (inf. odpuhnuti; pridj. akt. sg. m. otpuhnul) otpuhnuti. |
| otpuļiti | pf. (inf. odpuļiti; prez. sg. 3. odpuļi) etim. v. puliti; odgrabiti, ukloniti (s površine kakve tekućine).Kada se [vu bedńu] poleže voda, pene odpuļiti i vu napoj znositi se moraju. St kol (1866) 134. |
| otpuska | f (sg. A odpusku) isto što oproščeńe 1. Verujem nadaļe Svetu cirkvu rimsku, opčinstvo meğ svetci i grehov odpusku. Citara 134. |