Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

otpučevati

impf. (pridj. akt. sg. m., odputčeval) odvraćati, odgovarati. O, velikaši … i ja [sem] za odpert boj, da on isti zrok koj sada kakti najpoglaviteši napervo je donešen za genuti nas na izravno harcuvańe, mene od ovoga ne bi otputčeval. Krizm raj 30.

otpuditi

pf. (inf. odpuditi; prez. sg. 3. odpudi) otjerati, odagnati. Ona strana zmorena nazaj nekum silum onu stranu kotera je pravdu dobila odpudi. Perg 175. Zatornika … peklenskoga … hočeš … od tebe odegnati i odpuditi. Bel prop 59.

otpuh

m (sg. N odpuh).
1. isto što otpuhneńe. J (s. v.   reflatus).
2. plin koji se razvija u crijevima. J (s. v.   peditum).

otpuhati

pf. (inf. odpuhati; pridj. akt. pl. m. odpuhali) puhanjem ukloniti, otpuhati. Hrana vsigdar zmočena naj bude i tak prah zmešan, ar ovoga, kajti mu tečen ni, [koń] odpuhati navaden je. Živinvrač 60.

otpuhavańe

n (sg. N odpuhavańe) gl. im. od otpuhavati; isto što otpuhneńe. B (s. v.   odpuhavańe).

otpuhavati

impf. (prez. sg. 1. odpuhavam, 3. -aju; pridj. akt. sg. m. odpuhaval) impf. od pf. otpuhati.
1. nasuprot puhati; puhanjem što uklanjati. H (s. v.   odpuhavam),  B (s. v.   deflo;   odpuhavam), J (s. v.  deflo, difflo … odpuhavam … razpuhavam … raspuhati, diffluo), P (s. v.  pappus 573), X (s. v.  flo … reflo). [Ona] ju je spoznavala kada je veter odpuhaval iz obraza peču. VZA 6, 81.
2. ispuštati plinove iz crijeva, prdjeti. J (s. v.   pedo).

otpuhneńe

n (sg. N odpuhneńe) gl. im. od otpuhnuti; protivan vjetar; puhanje suprot čemu; usp. otpuh 1, otpuhavańe. B (s. v.   odpuhavańe),  X (s. v.  flo … reflatus).

otpuhnuti

pf. (inf. odpuhnuti; pridj. akt. sg. m. otpuhnul) otpuhnuti.
1. puhanjem što ukloniti. B (s. v.   deflo).
2. u svezi ~ dima izbaciti duhanski dim. Kak da bi negdo z lule otpuhnul dima i z nega bi postala priča. Prp čas 27.

otpuļiti

pf. (inf. odpuļiti; prez. sg. 3. odpuļi) etim. v. puliti; odgrabiti, ukloniti (s površine kakve tekućine).Kada se [vu bedńu] poleže voda, pene odpuļiti i vu napoj znositi se moraju. St kol (1866) 134.

otpuska

f (sg. A odpusku) isto što oproščeńe 1. Verujem nadaļe Svetu cirkvu rimsku, opčinstvo meğ svetci i grehov odpusku. Citara 134.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU