|
ovca
|
f (sg. NV ovca, G -e, A -u, I -um, pl. NA -e, G ovac, ovëc B s. v. balatus, ovec, ovceh Krist blag II, 72, D -am, I -ami). 1. zool. domaća životinja ovca,Ovis aries. H (s. v. doiti kravu, ovca), B (s. v. abigeus, abigo, balatus, bidens, cogo … 3. doim … doiti ovce, contagiosus, probaticus … ovčji ribńak … kajti su staroga zakona popi aldovne ovce vu ńem prali, serpigo; brigada … skupišče ovëc ali koz tisk. kos … več gospodarov vu jednu čredu, ovca), J (s. v. agna, ovis, mentigo). A po občinskoj precembe v tom meste razmej … voli, końe, krave, ovce. Perg 80. Podložil je pod noge ńegove ovce i vole i vs akoj ačke skote poļske. Bel prop 77. Pastirec David … onda dojduči od čreda ovac … sebe ponudil je na pogibelni majdan i harc. Matak II, 490. Proti gluhote žuč ovna za mušku glavu, ali ovce za žensku, z mlekom ženskem zmešaj i v uho zalevaj, da bi se gluh rodil, prečuje. Mikl izb 123. 2. fig. a. samostalno i u svezama Božja / duhovna / Krištuševa ~ vjernik. Ovce Krištuševe vnoge gladom duhovnim prez reči i navuka evangeliumskoga pogibaju i ginu. Vram post A, VIII. Natura se splaši videč strašna sudca z neba prišadši, pravo od ovac kozle razlučavši. Magd 33. Gdo godar želi pravum ovcum Božjum biti … potreba [je] da … glas svojega nebeskoga pastira posluša. Zagr I, 248. Vsem duhovnem pastirom i ostalem vernem biškupije naše ovcam zdravje i blagoslov vu Krištušu Ježušu Gosponu našem! Verh III. Pastiri duhovni … svojem ovcam duhovnem na znańe daju … da oni nesu … namerce vu on stališ došli. Ev 290. b. naivac, povodljivac. Nesrečna misel, k ničemu neslužeća nego samo za … još več razdružiti ono nesrečno stado i prez toga jur razdelenih ovac. Kurel gaju 106. 3. rlg. naziv za Isusa: jaganjac; usp. agnec 3, oven 3. Ime Gosponovo znamenuje se ovca, agnec i oven, ki je za nas na križnom dreve alduvan. Vram post A, 86. 4. u svezi pogubļena ~ rlg. grešnik, bezvjerac; usp. ovčica pogublena s. v. ovčica. Pastir pogubļenu ovcu iskati kaneči na put se odpravļa. Mal neb 5. Ti si na svet došel grešnike, pogubļene ovce iskat. Verh 126. 5. izr. dohağati vu opravi ovce prikazivati se nedužnim, dobroćudnim; usp. dohağati vu ovčeh haļah s. v. ovči. Čuvajte se kriveh prorokov koji dohağaju k vam vu opravah ovceh, znutra pako jesu vuki zgrabļivi. Krist blag II, 72. |
|
ovčar
|
m (sg. N ovčar, GA -a, pl. N -i). 1. čuvar ovaca, ovčar, pastir. H (s. v. ovčar), B (s. v. opilio; ovčar), J (s. v. opilio). .Krotoniateš je celoga vola kakti ovčar ovcu na ramena postavivši odnesel. Habd zerc 202. Bog iz ovčara na junaka … Ivana je obernul. Gašp I, 750. Marko ovčar m. 28. sept. St kol (1866) 54. fig. O čuvari, verni ovčari, kak ste blaženi! Citara 156. 2. mali bijeli oblak. Ako se vu jutro mnogi mali, beli, svetli oblaki, koji se zoveju ovčari, jesu skupili, tak nastane lepo vreme. Danica (1849) 124. |
|
ovčarica
|
f od m. ovčar 1; pastirica, ovčarica. B (s. v. ). |
|
ovčarnica
|
f (sg. N ovčarnica, G -e, DL -i, A -u, pl. A -e). 1. ovčja nastamba, tor. H (s. v. ), B (s. v. caula, ovile; ovčarnica), J (s. v. caula, ovile). Imaj ovac pune ovčarnice. Magd 27. Perva anda potrebna priprava je dobra štalica i zato vezda tekuči kotrig bude od štalice iliti ovčarnice. Ovc 5. Vu vekši pako ovčarnici…falati kamenite soli…obesiti se moraju. Živinvrač 146. 2. samostalno i u svezi duhovna ~, ~ cirkve katoličanske, Božja / Krištuševa / Gosponova / nebeska ~ rlg. (duhovna)zajednica vjernika. J (s. v. parochia). Teda i Židove i pogane jednu ovčarnicu i jednoga pastira včini. Vram post A, 17. Gospone … spravi vu jednu ovčarnicu rasipane i zabluğene ovce. Kraj 394. S. Pavel postal je dobri i skerblivi otec i pastir ovčic svojeh … i branitel ovčarnice božje … najstalnejši. Švag I, 194. Terežia … nekoje biškupije je … znovič podignula i ńim takve duhovne pastire dala koji svoje podložnike vu nebesku ovčarnicu bi zapeļali. Mal krep 15. Sveti apoštoli, prosim vas da one, koje ste po vašem navuku vu ovčarnicu cirkve katoličanske dopeļali, ńe do konca zaderžite i potverdite. Mul hr 286. Onda s. Bernard sleče redovničku opravu, tolvaja obleče i k Gosponovi pridruži ovčarnici. Gašp III, 528. Ovce propeļati moram, da reč moju posluhneju i postane jedna ovčarnica i jedan pastir. Verh 563. Pleti Klio venca novog da okruni stupa novog, stupa cirkvi jašprišta, iz Peščenice, Krištuševe ovčarnice. Kund klio 3. 3. u svezi nebeska ~ rlg. raj. Jednu krotku ovčicu je smert vu nebesku ovčarnicu prenesla. Nadaž 85. Duša ńegova bude … vu nebesku ovčarnicu zvana. Zagr IV, 324. |
|
ovčarnični
|
adj. (sg. A f. ovčarnična) koji se odnosi na ovčarnica. Pastir svojem ovčicam ovčarnična vrata odpre. Zagr IV, 413. |
|
ovčarski
|
adj. (sg. N m. ovčarski, n. -o, f. -a, A n. -o, pl. N m. -i, G m. -eh). 1. koji se odnosi na ovčar 1. B (s. v. ovčar). fig. Vsi ļudi hvaliju takaj arkadiansko ovčarsko živleńe vendar nijeden tam ne da se za ovčara. Lovr rodb 51. 2. u svezi ~ pas ovčji pas čuvar, ovčar. J (s. v. molossus). Dva ovčarski psi jesu se med sobum klali. Danica (1842) 105. |
|
ovčen
|
adj. (pl. N f. ovčene) isto što ovčji 1. Ovčene stare kože … četiri vu jeden vez računajuč … k. 2. Limit 1. |
|
ovči
|
adj. (sg. N m. ovči, f. -a, G n. -ega, L f. -ih, I n. -em, pl. N m. -i, G n. f. -eh, L f. -eh, -ih, I f. -emi). 1. isto što ovčji 1. H (s. v. ). Abel beše ovči pastir najpervi. Vram kron 3. Kerv je bila ovča, oroslanska, svinska i opičina. Šim prod 18. Moral jest mentena iz ovčeh kož obleči. Gašp III, 275. Vu Apuliji i vu Kalabriji odevaju se pastiri, kak i za vreme Homera, z ovčemi kožami. Danica (1842) 35. 2. koji se odnosi na ovca 2. a. Ježuš, dobri pastir ovči, smiluj se nam. Kraj 417. Reče Ježuš: Stanovito…velim vam, da sem ja ovča vrata. Ev 79. 3. izr. dohağati / prihağati vu ovčeh haļah / svitah isto što dohağati vu opravi ovce s. v. ovca. Skoznujte i čuvajte se od hudih i krivih prorokov, ki prihağaju k vam vu svitah ovčih. Vram post A, 50. Reče Ježuš: Čuvajte se od kriveh prorokov, koteri vu ovčeh haļah k vam dohağaju. Evang 89. Čuvajte se vkanļiveh prorokov, koji k vam dohağaju vu ovčeh haļah. Ev 145. |
|
ovčica
|
f (sg. NV ovčica, D -e, -i, A -u, pl. NAV -e, G -a, ovčic, D -am, I -ami) dem. od ovca. 1. mlado od ovce, janje. H (s. v. ), B (s. v. agna … samica ovčica jednoga leta … jagnica, ambiegna, avilla, bidens, ovicula; ovčica), J (s. v. ovicula). fig. Vse zovite, neka moje svojeh dete vide, ovčicu zgubļenu. Magd 97. 2. hip. od ovca 1. B (s. v. cinctus, defosso tisk. defoso … požiram … požerl sem … požlokčem … požloknul sem … vuk ovčicu segurno paseču požloknul je). Rakel našim jezik ovčica se tomači. Vram post B, 23. Zato i Florenciuš, pet ovčic, ke je imel, preporučil je medvedu. Habd ad 47. V Macedonii … povedaju takov zdenec iz kojega pijuče černu vunu imajuče ovčice čisto bele postaju. Gašp III, 325. Gospodari … siromašne ovčice žeğu terpeti obsudiju. Živinvrač 146. fig. Človek zna da se vu one hiže kakova … lepa na dveh nogah ovčica nahağa. Zagr I, 462. 3. hip. od ovca 2. a. Biškupi…reč božju vučiti i predekuvati podložnikom i ovčicam svojim poslani jesu. Vram post A, 53. Z neba glas ļudem za vuka je se zadal, oznanujuči da jednu krotku ovčicu je smert vu nebesku ovčarnicu prenesla. Nadaž 85. Hrana duhovna ovčic kerščanskeh iliti prodečtva čes vse celoga leta nedeļe. Zagr I, I. 4. u svezi ~ pogublena isto što pogubļena ovca s. v. ovca. Krištuš … došel je na ov svet iskat pogubļeneh svojeh ovčic. Zagr IV, 413. |
|
ovčičica
|
f (pl. G ovčičic) isto što ovčica 3. Duhovni pastiri … pasku imati moraju zverhu ovčičic svojeh. Švag I, 330. |