Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

ozde

adv.
I. 
1. isto što ovde I. 1. a. Jeka glas ponavļa: Stanite, nam viče, niste kraja našli ozde, kam ste zašli. Št past 13.
2. isto što ovde I. 2. Naj oni jedno 10 rajnčki … ozde ostaviju, drugač zaigraju. Fricek 4.
3. isto što ovde I. 4. Kaj štimaš da i gore se tak nose kak i ozde. Fricek 2.
II. isto što ovde II. 2. Postavi ozde napervo vse tvoje potreboče. Berke 43.

ozdek

adv.
1. isto što ovde I. 1. a. Tonček: Najbolša Klarica, kak mene ozdek vidiš poštenoga, ti budeš moja žena. Lovr rodb 27.
2. isto što ovde I. 2. Gospodu ašešore i ostalu gospodu…vu vekšem broju za občinsko dobro ozdek skup spravlenu zdravih videti i revererati možem. VZA 16, 304. Tolnačnik: Pravo, gospa nevesta! Oni nimaju nikaj vremena za potrošiti. Tonček ozdek bil je. Lovr rodb 54.

ozdekar

adv. isto što ovde I. 1 a. Zakaj baš k ovemi ozdekar? Fricek 37.

ozdešńi

adj. (sg. D m. ozdešńemu) isto što ovdešńi 2. Dužen sem špitalu ozdešńemu ugarskih forinti dvadeset i osem. VDA 11, 178.

ozdola

adv. s razine niže od one koja se uzima kao polazišna, odozdo. H (s. v. ). I ozdola dika ńegova gorela bude. Habd ad 338.

ozdraveti

pf. (inf. ozdraveti; prez. sg. 3. ozdrave, pl. 3. -eju, -e; imp. sg. 2. ozdravi; pridj. akt. sg. m. ozdravel, f. -a; pridj. pas. sg. N m. ozdravļen, pl. N m. -i, f. ozdravlene, A m. -e) ozdraviti; usp. ozdraviti, zvračiti.
1. steći zdravlje nakon bolesti, postati zdrav. H (s. v. ), B (s. v.  confirmo, revalesco; ozdravļen, zvračen s uputom na ozdravļen), J (s. v.  insanabilis, morbus, percuratus). Pelikan … kada … vidi [mladiče svoje] otrovane … krvjum svojum mladiče … poškropi, koji taki ozdraveju. Bel prop 78. Dužen je dekan na ńega trošiti, doklam ozdrave; ako bi ozdravel dužan bude takove stroške vse naplatiti. VZA 16, 311. Ńihova molba je bila posluhńena, dečak je ozdravel. Krist žit I, 22.
2. učiniti da tko postane zdrav. H (s. v. ), B (s. v.  semirefectus 3; ozdravļen, ozdravļujem s uputom na vračim, zvračen s uputom na ozdravļen), J (s. v.   immedicatus).  Ja hočem dojti i ozdraveti ali zdrava včiniti ńega. Vram post A, 44. Ako li [sinek] vu kakov beteg opade, kaj berže, to berže počnu ga [roditeli] vračiti, doklam ga ozdrave. Zagr I, 160. Pri prenašańu jesu bili dva hromi po … ńegovoga tela dotekneńu hipno ozdravļeni. Krist žit I, 81.
3. fig.
a. steći duševni mir; postati pošten, bez grijeha. Najmiloserdneša mati … kńižicu ovu … z napredkom nadeli da po ńe marļivom čtejeńu … betežni na duši ozdravlene … sebe spoznaju i počute. Gašp I, III. Hočeš anda skoro ozdraveti, ostavi greha, vugni zroke kaštigah na stran, očisti dušu tvoju i Bog bude telo tvoje očistil. Krist blag II, 88.
b. vratiti komu duševni mir, vjeru. B (s. v.   salvatus).  Krištuš ove jest k sebe primal, ozdravel i očistil. Vram post A, 157. Oprosti mi, o Bože, oprosti vse grehe moje, za tvoje sveto ime: ozdravi i zveliči dušu moju tvojega dragoga sina. Kraj 128. Krištuš je jednomu bil oprostil grehe i dušu ozdravel. Zagr I, 445.
4. u svezi nazad ~ ponovno postati zdrav. Jakob koji se je kruto razbetežal nego vendar vse ufańe jošče ni bil pogubil da ne bi po vračtvih ipak nazad ozdravel. Krist blag I, 16.

ozdravitel

m rlg. naziv za Isusa: Spasitelj. B (s. v.  salvator … ozdravitel;  ozdravitel).

ozdraviti

pf. (inf. ozdraviti; prez. sg. 2. ozdraviš, pl. 3. -iju; pridj. akt. sg. m. ozdravil, f. -a; oblici koji mogu biti i od ozdraveti donose se tamo).
1. isto što ozdraveti 1. Ona je vudrila ili ranila, ova je, tj. Marija, ozdravila. Bel prop 111. Genesen, ozdraviti. Nem jez 170. Domoroci načiniše da se u špital primiju bolesniki … doklam ozdraviju. Brez usp 160.
2. isto što ozdraveti 2. J (s. v.   sanabilis).
3. isto što ozdraveti 3. b. Vse moje vufańe vu tebe postavļam ki si sam Bog zmožni … ki zaraziš i oživiš, vudriš i ozdraviš. Kraj 350.

ozdravlenik

m (pl. N ozdravleniki) onaj koji je ozdravio, ozdravljenik. Oprave koje ovakvi betežniki ali ozdravleniki svučeju moraju se požgati. Nar besn 50.

ozdravleńe

n (sg. NA ozdravleńe, G -a) gl. im. od ozdraveti i ozdraviti ozdravljenje.
1. stanje kada više nema bolesti; usp. ozdravļeńe 1. B (s. v. ). Vsa ova vnogo su mu pripomogla na ozdravleńe ńegovo. Rob I, 265.
2. samostalno i u svezi ~ duše spasenje od grijeha. B (s. v.   salvatio).  Puščaju se grehi i pohotnosti prekorupce navaļevati doklam ozdravleńe duše vre kakti zdvojeno postane. Krist blag II, 212.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU