| ozivati | (se) impf. (inf. ozivati, ozivati se; prez. sg. 2. ozivaš, -aš se, 3. oziva, -a se, pl. 3. ozivaju, -aju se; imperf. sg. 1. ozivah se; pridj. akt. sg. m. ozival, pl. m. -i, -i se; pridj. pas. sg. N m. ozivan, pl. N m. -i; pril. prez. ozivajuči). |
| ozledeńe | n (sg. N ozledeńe, D -u) gl. im. od ozlediti (se); ozljeda, ranjavanje. B (s. v. contaminatio, exasperatio; ozledeńe). Vračtvo za govedo proti ozledeńu šije. Živinvrač 109. |
| ozleditel | m onaj koji koga ozlijedi, rani. B (s. v. ). |
| ozleditelica | f od m. ozleditel; ona koja koga ozlijedi, rani. B (s. v. exulceratrix; ozleditel). |
| ozlediti | (se) pf. (inf. ozlediti, ozlediti se; prez. sg. 3. ozledi; pridj. pas. sg. N m. ozleden). |
| ozledujuči | adj. koji može ozlijediti, raniti. B (s. v. ). |
| ozleduvati | impf. (prez. sg. 1. ozledujem; imp. sg. 2. ozleduj) impf. od pf. ozlediti I; ozljeđivati, ranjavati. B (s. v. exulcero 2 … ozledujem …razjedam …razdražujem … očemerujem; ozledujem). |
| ozleti se | pf. refl. (pridj. akt. sg. n. ozlelo se) dati se na zlo; ognojiti se (o ozljedi, rani ); usp. ožlezditi se. Kada je kaj zvuna ozlelo se, ter nateklo na životu i otok, iliti mozol za omehčat vzemi meda. Hiž kniž 208. |
| ozlobļen | adj. (sg. A n. ozlobļeno) pun zlobe, zao. Ja ču mladencu nadaruvańe včiniti i z tem stareh Osakov ozlobļeno serce izvračiti. Strel 26. |
| ozločestiti | pf. (prez. sg. 1. ozločestim) postati zločestim. J (s. v. evilesco). |