| oboleńe | n (sg. N oboleńe, L -u) gl. im. od oboleti; isto što obetežańe. J (s. v. infirmatio). Pri vsakom oboleńu stegna koń šantav postane. Živinvrač 45. |
| obolestiti | pf. (pridj. akt. sg. n. obolestilo) isto što obetežati 1. U Smirni je … kuga nastala, ali … nije više od 2 do 3 na dan obolestilo. Nov horv 207 b. |
| oboleti | pf. (prez. sg. 3. oboli, pl. 3. -e; pril. perf. obolevši). |
| obomnožiti se | pf. refl. (pridj. pas. pl. L m. obomnoženeh) umnožiti se, brojčano se povećati. Preželnu nam svoje miloserdnosti obilnost po obomnoženeh (tisk. obonošeneh) zagovornikeh poda Bog vsamoguči. Gašp II, 351. |
| obor1 | m izražena volja, želja, suglasnost; privola; usp. glas 9, odvet. B (s. v. suffragium, suffragor, voto). |
| obor2 | m (sg. NA obor, G -a, pl. A -e, I -i). |
| oborac | m v. oborec. |
| oborati | |
| oborec | m (sg. N oborëc) vrsta srednjovjekovnoga oružja, oštroperac; usp. halaparda. B (s. v. bipennis). |
| oboreńe | n (sg. A oboreńe) gl. im. od oboriti (se); rušenje, poraz. P (s. v. lucta 322). |