| oboružańe | n gl. im. od oboružati (se); naoružanje. Za oboružańe … vojnikov [je] dobil [50.000 pušak]. Nov horv 354 b. |
| oboružati | (se) pf. (inf. oboružati, oboružati se; prez. sg. 1. oboružam se; pridj. akt. sg. m. oboružal se; pridj. pas. sg. N m. oboružan, G m. oboružanoga, pl. G m. -eh). |
| oboružavati | impf. (prez. sg. 1. oboružavam) impf. od pf. oboružati; isto što oboružuvati I. B (s. v. armo). |
| oboružeńe | n (sg. NA oboružeńe, G -a) gl. im. od oboružiti (se). |
| oboružiti | (se) pf. (inf. oboružiti, oboružiti se; prez. sg. 1. oboružim, 3. -i, -i se, pl. 3. -e; imp. sg. 2. oboruži, -i se; pridj. akt. sg. m. oboružil; pridj. pas. sg. N m. oboružën, -žni, oboružen 34, n. -o, f. -a, G m. -oga, A f. -u, I m. -im, f. -um, pl. N m. -i, f. -e, -žne, G m. -žneh 10, -eh, D m. -em, A m. -e, I f. -žnimi). |
| oboružjanec | m (pl. N oboružjanci) isto što oboružnik. Oboružjanci imaju vsaki takov kup [na ulicah] razterati. Nov horv 287 a. |
| oboružjati | pf. (inf. oboružjati; pridj. pas. pl. D m. oboružjanim) isto što oboružiti I. 1. Oboružjanim puntarom [on je] zapovedi poveduval. Nov horv 170 a. |
| oboružjavańe | n (pl. N oboružjavańa) gl. im. od nepotvrđenoga oboružjavati; opskrbljivanje oružjem, naoružavanje. Oboružjavańa u francuskih lukah uzbuğavaju zemļu. Nov horv 422 a. |
| oboružjiti | pf. isto što oboružiti I. 1. Ove [puške] … budu služile … za oboružjiti 3000 Aragoniancev. Nov horv 23 a. |
| oboružni | adj. (pl. A m. oboružne, I m. -emi) u im. službi (m.):isto što oboružnik. B (s. v. armilustrium … pri stareh Rimļaneh be svetëk vu kojem su oboružni aldove davali … i trumbete puhali, praesidium). Sleduvalo je ńega [v tabor] mnogo plemenite gospode i końaničkeh častnikov z svojemi oboružnemi i slugami. Horv kal-a (1826) 36. |