Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

oboružańe

n gl. im. od oboružati (se); naoružanje. Za oboružańe … vojnikov [je] dobil [50.000 pušak]. Nov horv 354 b.

oboružati

(se) pf. (inf. oboružati, oboružati se; prez. sg. 1. oboružam se; pridj. akt. sg. m. oboružal se; pridj. pas. sg. N m. oboružan, G m. oboružanoga, pl. G m. -eh).
I. isto što oboružiti I. 1. B (s. v.   armo),  J (s. v.  parada … priprava vojnikov: kada najmre zkup oboružni stoje za prijeti … ali sprevoditi koga), P (s. v.  covinus …kola taborska bojna i po osih …rudu …platnicah etc. oboružana kosami …sekirami …dardami etc. starim Angliancem navadna 427). Zestane me … jato oboružaneh ļudi. Velikov 60. fig. Prosim te … o čuvar moj plemeniti, da u zadńem času smerti moje … budem oboružan oružjem cirkvenim i obladam vsaku suprotivnu jakost prokļetu. Zrin tov 196.
II. refl. ~ se isto što oboružiti II. B (s. v.  arma induo).

oboružavati

impf. (prez. sg. 1. oboružavam) impf. od pf. oboružati; isto što oboružuvati I. B (s. v.   armo).

oboružeńe

n (sg. NA oboružeńe, G -a) gl. im. od oboružiti (se).
1. naoružanje; naoružanost (v. i oboružnost). B (s. v.   panoplia;  zveršeno oboružeńe), J (s. v.   armatura).  Dober izhodek boja ne visi samo od dobroga oboružeńa, nego navlastito od pomoći Božje. Krist žit I, 314.
2. fig. učvršćenje, ojačanje. [Ježuš Krištuš] … dopusti … da ovo sveto prijemańe tela i kervi tvoje … bude mi na oboružeńe vere. Mul hr 81.

oboružiti

(se) pf. (inf. oboružiti, oboružiti se; prez. sg. 1. oboružim, 3. -i, -i se, pl. 3. -e; imp. sg. 2. oboruži, -i se; pridj. akt. sg. m. oboružil; pridj. pas. sg. N m. oboružën, -žni, oboružen 34, n. -o, f. -a, G m. -oga, A f. -u, I m. -im, f. -um, pl. N m. -i, f. -e, -žne, G m. -žneh 10, -eh, D m. -em, A m. -e, I f. -žnimi).
I. 
1. opskrbiti koga oružjem, naoružati; usp. oborožiti, oboružati I, oboružjati, oboružjiti, oružiti1. H (s. v.   oboružen),  B (s. v.  antepilani, armatura, armatus, armilustrium … muštra da se vidi kak su spravni i oboružni junaki … razbroj vojnički … razbrojeńe … prebrojeńe soldačko, charondas, clypeatus, globus, inermis, lanceatus, obarmo, parmatus, sicilatus, teneo; kolo 7, końaniki, oboružen s uputom na oružen, oružen), J (s. v.  armipotens, armo, clypeatus, hoplomachus, inermis, navis, obarmo, pilatus … z kopjem ali z rimļanskum dardum oboružen, primipilus, semermis, sculatus, velitaris), X (s. v.  arma … armatus). Triebe mu je posvedočiti da je on koteri e vmorjen, prišel oboružnimi rukami. Perg 208. Beše ov [turski car] ispeļal osemdeset jezer oboružneh vitezov … vu vugersku zemļu. Habd zerc 510. [Nepriateli] taki skupa sprave se … oboružni sabļami, z kopjem, kihačami i ostalem oružjem. Gašp III, 25. Vu boju opraviju dobri tolnači više nego oboružene čete šeregi. Krist žit I, 313. fig. Jelen žestok je i velikemi rogmi prece dobro oboružen. Habd zerc 208. Ovo najboļe spoznal je … s. Štefan, kojega kraļ ńegov Krištuš … z tulikemi puškami mudrosti je objačil i oboružil. Švag I, 120. Potrebno je oko oboružiti i leču steklenu koja diački microscopium zove se, vzeti [je] potrebno. Danica (1835) 11.
2. u svezama z bogactvom oboružen bogat. [On je] z bogactvom dobro oboružen. Nadaž 160; železom ~ okovati. P (s. v.  calopodium ferratum 168), X (s. v.  ferrum … praeferratus).
II. refl. ~ se naoružati se; usp. oboružati II. B (s. v.  arma induo, colligo). fig. Ako se [petelin] na tekmeca nameri, onda ostrogami, kļunom, perutmi se oboruži. Habd ad 1003. Z … [oružjem svetlosti] moramo se oboružiti. Zagr I, 151.

oboružjanec

m (pl. N oboružjanci) isto što oboružnik. Oboružjanci imaju vsaki takov kup [na ulicah] razterati. Nov horv 287 a.

oboružjati

pf. (inf. oboružjati; pridj. pas. pl. D m. oboružjanim) isto što oboružiti I. 1. Oboružjanim puntarom [on je] zapovedi poveduval. Nov horv 170 a.

oboružjavańe

n (pl. N oboružjavańa) gl. im. od nepotvrđenoga oboružjavati; opskrbljivanje oružjem, naoružavanje. Oboružjavańa u francuskih lukah uzbuğavaju zemļu. Nov horv 422 a.

oboružjiti

pf. isto što oboružiti I. 1. Ove [puške] … budu služile … za oboružjiti 3000 Aragoniancev. Nov horv 23 a.

oboružni

adj. (pl. A m. oboružne, I m. -emi) u im. službi (m.):isto što oboružnik. B (s. v.  armilustrium … pri stareh Rimļaneh be svetëk vu kojem su oboružni aldove davali … i trumbete puhali, praesidium). Sleduvalo je ńega [v tabor] mnogo plemenite gospode i końaničkeh častnikov z svojemi oboružnemi i slugami. Horv kal-a (1826) 36.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU