Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

obrhbiškup

m (sg. N oberhbiškup) nadbiskup; usp. arkibiškup. [S. Gregur] je … dokončal da ne več nego jeden oberhbiškup ili arkibiškup vu jednom deržańu ladati mora. Gašp I, 806.

obrhnaturalski

adj. (sg. N m. oberhnaturalski) natprirodan. Kruh oberhnaturalski, smiluj se nam. Kraj 422.

obribati

pf. (inf. obribati; prez. sg. 3. obribļe, pl. 3. obribleju).
1. očistiti ribanjem, oribati. Jasle i ostala z lugom obribati … se mora. Živinvrač 114.
2. naribati, nastrugati što. Lemonu obribaj na cukora. Birl 63.

obrijati

impf. (prez. sg. 1. obriam) impf. od pf. obriti; isto što odbrijati. B (s. v.   obriam),  J (s. v.   descobino).

obrijeńe

n gl. im. od obriti; isto što brijeńe. H (s. v.   obrieńe),  B (s. v.   obrieńe).

obrinuti

pf. (inf. obrinuti; pridj. pas. sg. N m. obrińen) gurnuti. Sveti Jakob be od ńih [nepriatelov] s verhunca krova cirkvenoga na zemļu obrińen. . Listanki z cajnkom suhem imaju se obrinuti i prijeti z obadvemi rukami ter van vleči … do kolen. Lal pupk 178.

obris

m (sg. G obrisa, A obris).
1. slika; kip. B (s. v.   describo).  [Poslenovič, drevodelavec] dela jedan obris. Poslen 82.
2. nacrt, uzorak, obrazac; usp. forma 2. Pogodil sem se … da jeden lep turnič … poleg danoga obrisa napravi. VDA 2, 211.
3. u svezama ~ višine / širine mjera visine, širine. Zidar vu pameti deržeči obris višine, širine zida počińa … delo. Matak II, 388.

obrisač

m (sg. NA obrisač, G -a, pl. N -i, A -ev).
1. ručnik; ubrus; usp. obrus. B (s. v.  anitergium, facio, facitergium, linteum … ručnik … obrisač, mantelium … ručnik … obrisač … peškir, manutergium … ručnik … obrisač, sacconia, strigil; obrisač, ručnik s uputom na obrisač), J (s. v.  linteum … obrisač … ručnik … rubec … plahta … pońava …rubje i vse drugo kaj je iz platna napravļeno, manutergium … ručnik … obrisač), P (s. v.  mantele … ručnik … ručnika … vmitih ruk obrisač 928), X (s. v.  linum … linteum). [Našesto je] jednonadeste obrisačev bjelih. VZA 13, 186. [Ježuš] položi dole haļe svoje i vzemši obrisač prepasa sebe. Evang 45. Ručnik, obrisač, das Handtuch. W 21.
2. samostalno i u svezi očni ~ isto što obrisačec. P (s. v.  muccinum 181). Naručnica znamenuje očni obrisač od suz točiti vredneh. Mul pos 943.
3. izr. dati dober / mrski ~ izgrditi, ukoriti koga, predbaciti komu što; ismijati koga. Spametno je te norc noruval ar je i kraļu dobar dal obrisač. Habd ad 860. Dal mu je merskoga obrisača; er gab ihm gute Pillen. Krist anh 164; dobiti (dober) ~ biti izvrgnut ukoru, predbacivanju. Dobra Marta … dobila [je] jeden dober obrisač za hvalu i plaču svoje skarbi i trudov. Zagr III, 30.

obrisačec

m dem. od obrisač; maramica; usp. naručnica, obrisač 2, rupčec 1. J (s. v.  linteolum … rubčec … obrisačec … plahtica … pońavica … pečica).

obrisačic

m dem. od obrisač; manji stoljnak; salveta; usp. stolni rupčec s. v. rupčec. J (s. v.  mappula 2. … mali stolni rubčec … obrisačic).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU