| obružar | m čovjek koji se brine o oružju, oružar. Imeli jesu i kraļi svoje čaztnike, kakti bil je poztelnik, ščitonosec, obružar. Mikl izb 28. |
| obružiti | pf. (pridj. pas. pl. G m. obruženih) oklevetati, okriviti. P (s. v. auctio 259). |
| obrv | |
| obrva | f (sg. N oberva, I -u, pl. N -e, -i, G -ih, -ah, A -i, -e, I -i, -ami). |
| obrvast | adj. (sg. N m. obervast) koji je jakih, dugačkih, istaknutih obrva. B (s. v. superciliosus s uputom na silo), J (s. v. superciliosus). |
| obrvni | adj. (sg. N m. obervni, pl. N m. obervni, G -eh, n. -o, f. -a) koji se odnosi na obrva; obrvni. B (s. v. coalitus … skup rasteńe … vkup stišneńe … skup rasteńe lasih obervneh; obervni). |
| obs- | v. ops-. |
| obseluvati | impf. (inf. obeseluvati; prez. sg. 3. obeseluje) impf. od pf. obeseliti; činiti veselim, razveseljavati; tješiti; usp. obeselavati, obeseļuvati. Plače se … ar sina … pogubi vu ne dobe vu ke bi … mogel bil pomoči … ńe sirotinstvo i vdovičtvo obeseluvati i razgovarjati. Vram post A, 210. |
| obš- | v. opš-. |
| obt- | v. opt-. |