Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

pričaska

f (sg. A pričasku) pravop. isto što pričrkńa. Mi odstupļujemo od onih koji oštroga glasa pri s pišu z dvemi ss, ali postavļajuč zgora pričasku s'. Prav pis 29.

pričaskńa

f (sg. A pričaskńu) pravop. isto što pričrkńa. Na početku pako … priemļe zgora pričaskńu (apoštrofuša) koja ostavlenu još jednu slovu skazala bude. Pravop (1779) 26.

pričati

(se) impf. (inf. pričati, pričati se; prez. sg. 1. pričam, -am se, 2. -aš, -aš se, pl. 3. -aju; pridj. akt. sg. m. pričal, pričal se, pl. m. -i se; pridj. pas. sg. N m. pričan).
I. 
1. nalaziti ispriku (za koga),ispričavati (koga).H (s. v.  pričam drugoga, pričan), B (s. v.  pričam drugoga). Ja … ni z jednom rečjom ne znam pričati. Magd 38.
2. svjedočiti. Dela i činenja, čudesa i znamenja kotera ja činim v ime oca mojega, ona svedoče i pričaju od mene. Vram post A, 128.
II. refl. ~ se
1. opravdavati se; ispričavati se. H (s. v.  pričam se), B (s. v.  deprecor 2, recuso; pričam drugoga). Vi pak vidte kak se pred Krištušem za tu nečistoču … pričali budete. Habd ad 547. Gospon se ne pričal, se ne tužil. Citara 213.
2. odricati se (čega), odbijati. B (s. v.  rejicio 3. … pričam se … ne privoļujem … ne spoznati koga za sudca), X (s. v.  causa … recuso … pričam se). Ako nečeš terpeti, pričaš se koruniti. Kempiš 128.

pričavańe

n gl. im. od nepotvrđenoga pričavati; pripovijedanje. Poslušajte, dragi, kaj ču vam reči, pričavańe moje žalostno početi. Građa 8, 443.

pričenuvati

impf. (prez. sg. 1. pričenujem) isto što čepeti 1. B (s. v.  incoxo … čepim … pričenujem … rit nagibļem; pričenujem … rit nagibļem).

pričer-
pričesni

adj. (sg. G f. pričestne) koji se odnosi na pričest, pričesni. O sveto goščeńe vu kom se Krištuš prijemļe … i dike pričestne nam se zalog daje. Petret 209.

pričest

f (sg. NA pričest, L -i) samostalno i u svezi sveta ~ sakrament i obred koji u kršćana simbolizira tijelo Isusa Krista i posljednju večeru s učenicima; usp. pričeščańe. B (s. v.  ciberium, sacer). Kaj se onda bojati mogli budemo ako Krištuša Ježuša po s. pričesti vu serdcu našem imeli budemo? Verh 364. Pričest, f. die Kommunion. Krist anh 46. Na pričesti štriga, v žepu figa. Krl 30.

pričestiti

(se) pf. (inf. pričestiti se; prez. sg. 3. pričesti se, pl. 3. -e se; imp. pl. 2. pričestete; pridj. akt. sg. m. pričestil, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. pričeščen).
I. obaviti obred pričesti, dati pričest. [Anğeli] su z velikum poniznostjum Krištuševo telo donesli i betežnoga mladenca pričestili. Habd zerc 560. [Redovnik] betežnicu je spovedal, poklam pričestil. Fuč 12.
II. refl. ~ se primiti pričest. B (s. v.   comunico;   pričeščam). Inocenciuš … zapoveda da se vsaki kerščenik … pred Vuzmom spove i pričesti. Vram kron 38. Ježuš oslobodi tebe da se spovedati i pričestiti moreš. Nadaž 41. [Cirkva zapoveda] okolu Vuzma pričestiti se. Mul šk 282.

pričestni

adj. v. pričesni.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU