| pričińalec1 | m isto što pohabitel 2. P (s. v. monetae adulterator … pričińalec lažlivih penez … koi lažlive peneze iz železa … kositra … kuje 301). |
| pričińalec2 | m (sg. N pričińalec, G -lca) onaj koji započinje pjevanje. P (s. v. musicus praecentor 756). |
| pričińańe | n gl. im. od pričińati1 (se); isto što početek 1. J (s. v. inceptio … pričińańe … počińańe … začińańe, inchoatio … pričińańe… začińańe … počińańe). |
| pričińati1 | (se) impf. (prez. sg. 1. pričińam, 3. -a, -a se; ptc. prez. sg. D m. pričińajučemu). |
| pričińati2 | impf. (prez. sg. 1. pričińam) proricati iz leta ptica. X (s. v. avis … auspicor). |
| pričińavec | |
| pričist | adj. (sg. N m. pričist, n. -o) gotovo čist; usp. načist, prisam. B (s. v. mundulus … pričist … načist, submerus … pričist … prisam). |
| pričistuvati | impf. (prez. sg. 1. pričistujem) isto što presvetļavati I. X (s. v. polio … perpolio … pričistujem … osvetlujem). |
| prička | f (sg. N prička, A -u, I -um). |
| pričkanec | m (sg. G pričkanca) vrsta plesa, kolo. J (s. v. orbis … v kolo skakati … kola se ali pričkanca igrati). |