|
pridav
|
m isto što pridavek 1. B (s. v. mantissa … pridav … pridavek, stillarium … pridav vu litneh stvarih; mera … pridav k mere, nametëk … pridav s uputom na nadavek), J (s. v. mantissa … pridavek … pridav … pridodak … nadavek … nadodak … nadodavak). |
|
pridava
|
f isto što pridavek 1. J (s. v. parergon … nenakańena pridava … dugovańe čemu prez potreboče pridano koje pervo ni nakańeno bilo). |
|
pridavak
|
|
|
pridavańe
|
n (sg. NA pridavańe, G -a, I -em) gl. im. od pridavati. 1. isto što priložeńe 1. B (s. v. auctus … pridańe … dar z pridavańem raste), J (s. v. additio … do ali pridavek … nadavek … pridavańe … priveržek … nadavańe … dodańe, adjectio … pridavańe … do ali nadavańe … dohitańe, attribuo … pridańe … pridavańe … dodavańe), X (s. v. tribus … atributio … pridavańe), P (s. v. alluvio … podplava … muklo podjedańe i na drugu stran zemļe od potoka pridavańe 25). Devetina vinska … prez vsakoga pridavańa naj se prijemļe. Tuč 14. 2. mat. isto što pridańe 2. Znameńe pridavańa je +. Brojozn 5. |
|
pridavati
|
impf. (inf. pridavati; prez. sg. 1. pridavam, pridajem, 2. -ješ, 3. -je, pridava, pl. 1. pridajemo, 3. -ju, pridavaju; imp. sg. 2. pridavaj; pridj. akt. sg. m. pridaval, pl. m. -i; pril. prez. pridavajuč, -i) impf. od pf. pridati. 1. a. isto što prilagati I. 1. B (s. v. addo … pridajem … nadodajem … nadomečem, adhibeo … pridajem … pridal sem … pridati … pridati ali dati końu ostruge t.j. końa podbosti, adjungo … pridajem … primečem, affingo … ono kaj sëm zmislil drugomu prilažem … pridajem i z onem ga potvarjam, allego … odebiram … pribiram … odebirajuč pridajem … pridružam vu kakvo tovaruštvo ili družbu koga, animo … krepim serce … pridajem … dodajem serca, artemon … nekoi vele da je najvekše jadro … drugi hote imeti sam on priložek ki mu se pridaje, attexo … addo … pridajem, augeo … pridajem … pridal sëm … pridati, cathedralicius … koi cedulice nosi ali pridaje na prodekalnicu, coacervo … vkup spravļam … vkup gernem… k kupu prilažem … pridajem … kupim … vkup spravļati ali gernuti peneze, coaddo … pridajem … pridal sem … pridati … dodajem, contribuo … prilažem … pridajem moj tal … pribiram, cumulo … kupim … na kup znašam … verh napravļam … pridajem … greh k grehu pridavati, subjectum … podveržek … podložeka ili komu se kaj pridaje, subjungo … prilažem … reč k reči pridajem, superaddo … zverhu pridajem … prilažem … nadodajem … nečemu nekaj zverhu pridati; nadolažem, nadomečem), J (s. v. adaugeo … povekšavam … pridavam, addo … pridajem … nadodajem … pristavļam, adjicio … prihitam … pribacim … pridajem … dodajem … navergavam, attribuo … pridajem … dodajem, coaddo … skup pridajem … dodavam … nadodajem, intercalatio epactarum … zove se kada se k navadnem 12. mesecom jednoga leta trinaisti pridaje), P (s. v. aequipondium … kamen … železo … brunc koim se kaj god na kakovi god vagi važe ali kaj se pridava k kakovi tegoti da se jednakomerje ima 674). Jedna stena drugu svetlostjum nadhaja … peta šestoj farbu još boļe pridava. Magd 55. Čez nekuliko dnevov jedna stran vode, a tri vina more se pridavati i skup mešati. Lal vrač 78. Ako grešnik velikoga greha … na spovedi zamuči … novoga velikoga greha pridaje. Katek 91. fig. J (s. v. appingo … pridajem … prišvavam). b. dodavati u govoru, dometati. X (s. v. pango … apingo … pridajem). Vnogi naši Slovenci ove molitve čtu i mole … pridavajuči k ńim, odjemļujuči od ńih i suproti navuku Svetoga pisma. Petret XVIII. Pridaje svedok da … tri žene ili babe pogublene su bile. VZA 6, 229. Stric parole svog bratinca vinča, pridaje mu u divojki kinča. Brez pis 162. 2. davati; dodjeljivati. B (s. v. confisco … zavimļen … za kraļa ali kojega gospodina … za varaš aliti opčine pridajem, pertribuo … dajem … pridajem …na oči vseh dati svedočtvo), X (s. v. tribus … attribuo). Ovo ufańe … zove se krepost bogoslovna … ar po ńe serdce … podiže se i nam pridaje jakost. Matak I, 518. Iščete najpervič kraļestvo božje i pravicu ńegovu ter ova vsa pridaju se vam. Krist blag I, 133. 3. isto što pripišuvati12. B (s. v. affingo … pridaje se … pripišuje se hmańem, attribuo … pridajem kakovo duguvańe i pripišujem, defero … pripišujem … pridajem). Nikaj … tebi dobra pripisati ne moraš, niti koteromu človeku krepost ne pridavaj. Kempiš 109. 4. pridruživati. B (s. v. allego). 5. mat. zbrajati. More se broj premeniti … ako se k ńemu jeden ali više … jedinki pribrojiju … ovo je … pridavati. Brojozn 5. 6. nadijevati (o imenu).I da ostavim prenešena na ńega imena kakti su: ovca, agnec … ter samo ona spomenem koja lastovito ńemu se pridavaju. Gašp I, 141. |
|
pridavavec
|
m ponuđač na aukcijama. X (s. v. licet … licitator). |
|
pridavek
|
m (sg. NA pridavëk, pridavek, G -vka, L -u, I -om, pl. N -i, A -e). 1. ono što se dodaje, pridodaje, prilaže (čemu), prilog; dodatak, dopuna; usp. dodaj, dodavek, dovržek, nadavek, nadlak, nadlog, nadodak, nadodavak, nadoložek, nadometek, nadostavak, nadostavek, naklad, nametek, natklad, natklada, natkladek, navržek, obišek, pridav, pridava, pridodak, priloška, priložek 1, primetek, pristava 1, pristavek 2, privišek, privržek 1. H (s. v. pridańe … pridavek, pridavek), B (s. v. auctarium … nametek … nadometek … nadostavek … nadostavleńe … doveržëk … naklad … pristava … nadostavak … pridavëk prihiti, cumulus … radi toga duguvańa velikem pridavkom rastu hvale tvoje, mantissa … pridav … pridavek, parergon … pridavek k delu zveršenu tisk. zveršemu radi cifre … kot malar ako prida k kipu pticu … drevo … što ne bi bil dužen parergum veli se, superpondium … pridavek … nadometek merni … merna nadklada … nadlog; nadavëk s uputom na pridavek, pridavek … pridańe … pridavek vu litneh stvarih), J (s. v. additio … do ali pridavek … nadavek … pridavańe … priveržek … nadavańe … dodańe, auctarium … nadavek … pridavek … priveržek, mantissa … pridavek … pridav … pridodak … nadavek … nadodak … nadodavak, superpondium tisk. superpandium … primera … zverhu mere ali vage pridavek … premera … prevaga), P (s. v. mantissa … pridavek … pridavka … dodavek … priveržek … k meri ali zverhu mere 675, momentum … kakov god akoprim najmańi pridavek k vagi da se jednakomerje vučini… pridavek takov broju penezih 675), X (s. v. do … additamentum … pri ali dodavek, augeo … auctarium … pridavek, pendo … appendix … privišek … priveržek … pridavek). Ako bi se komu ovi moduši teški videli, more ostavivši gore spisane pridavke … napervo vzeti. Kraj 190. Tako sriča biva z pridavkom nesriča, iz nesriče zbiva pomańkana sriča. Zrinski 72. Die Zugabe, ov dodavek, pridavek. Mat gram 42. [Evangelijumi] na svetlo van dani … skupa z pridavkom jutreneh, mešneh, spovedneh i ostaleh molitvah. Ev I. 2. a. isto što prezime. J (s. v. nomen), P (s. v. gentiles 278). Pitali [su je] kak je žene ime i pridavek. VZA 4, 114. Vsaki polek imena i pridavka svojega znamejńe sv. križa postavil je. VZA 16, 315. Na drugoj pako strani lista mora se ime i pridavek z stanom onoga komu se pošiļa … napisati. Danica (1847) 165. b. pridjevak imenu, nadimak; usp. pridevek, pridano ime s. v. pridati, pridovek 1. b. J (s. v. diespiterm, laurentia, protoplastus … najpervo stvorjen … parvostvorjenik … najpervle vučińen … pridavek Adama pervoga otca, Salacia), X (s. v. nomen … agnomen). Vsakotera … zmed oveh božanskeh peršon ima i svoje osebujne lastovitosti ili pridavke koji se ńim pripišuju. Gašp II, 107. Mikula I. … z pridavkom »Veliki« rodom [je] Rimļan. Danica (1848) 105. 3. količina novca koja se dodaje uz uobičajena primanja, plaću ili nagradu u novcu, dodatak. Na, ovo je tvoja plača, pridavek i drugač na strošek zdavani penezi. Velikov 66. 4. mat. zbroj. Povekšaj vu grošu brojitela to jest z 4 … i povekšane razdeli z imenitelom to jest z 3 dojdu novci 2 2/3 to jest (z pridavkom takaj ½) vsega skupa novac 63 1/6. Šil 48. 5. gram. isto što pristavek 1. Pridavki koji kratke su reči prez vsakoga premeńańa, koje, gde, kada. Nem gram 52. 6. u svezi davati na ~ prodavati na dražbi. J (s. v. auctionor). |
|
pridaven
|
adj. (sg. NA n. pridavno, pl. N m. -i, n. -a, G f. -ih, L n. -ih). 1. koji je dodan; koji je višak. Epacta je gerčka reč i po hervatski znamenuje izvišek il pridavni dani. St kol (1866) 15. 2. gram. u svezama pridavno ime / pridavna reč isto što pridavnik. Ime lastovito i onda premeńa se kada pred sobum ima koje pridavno ime. Nem jez 113. Imena pridavna od lastovitih … samostavnih imen napravļena počimļu se z velikum slovum. Prav pis 22. |
|
pridavleńe
|
n gl. im. od nepotvrđenoga pridaviti. 1. isto što daveńe. B (s. v. oppressio …pritiskańe … pridavleńe). 2. u svezi sudno ~ sudsko izvršenje smrtne kazne davljenjem. B (s. v. suppressio … vtišeńe … podušeńe … podavleńe … … sudno pridavleńe … podušeńa … obteršeńa nočna … potajeńe). |
|
pridavluvati
|
impf. (prez. sg. 1. pridavlujem) impf. od nepotvrđenoga pridaviti; pritiskanjem gušiti; usp. pridavļuvati, pridušuvati. B (s. v. opprimo …pridavlujem … pridušujem). |