Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

pticolovski

adj. koji se odnosi na lov ptica, pticolovni, ptičarski. J (s. v.   suppl. aucupatorius … ptičareńu slišajuči … pticolovski … k lovu ptičjemu hasnujuči).

pticonog

m onaj koji ima noge poput ptice; usp. ptičjonog. B (s. v.  volucripes … pticonog … noge kot ptica imajuči).

ptič

m (sg. N ptič, D -u, pl. G -ev, A -e).
1. zool. isto što ptica 1. B (s. v.  avis … ptič, ptica i kaj god jajca nese i perjem leče zove se avis;  ptič s uputom na ptica), P (s. v.  auceps … ptičar … ptičarica … koi ali koja ptiče lovi 417, aviarius … ptičar … koi ptiče … pitovne ali divje prodava 800). Ar kot ptiču piščal, ona ptičarova, privabi na lepak, reč je tva takova listor da me vloviš. Magd 12. Znaš da je mańe moje pri tebi vridnosti neg ča ptič moguč je kļunom vode znesti. Zrinski 46. Vogel … ptič, ptica. Krist anh 136. Jen čarni ptič. Babi ni to bilo prvič ni zadnjič. Krl 91.
2. izr. ne more ~ predi poleteti dok mu perje ne zraste dok ne odrasteš nisi sposoban za život. Ne more ptič predi poleteti, dok mu perje ne zraste, oder: ni moči leteti, dok kreļuti ne zrasteju der Vogel kann nicht eher fliegen, als ihm die Flügel gewachsen sind. Krist anh 176; gde je velik krič, navadno je mal ~ preuveličavati što, podizati veliku buku ni za što. Gde je velik krič, navadno je mal ptič; ein grosses Geschrei, gewöhnlich ein kleines Ei. Krist anh 142.

ptičar

m (sg. N ptičar, G -a, D -u, pl. N -i) ptičar.
1. onaj koji se bavi pticama kao uzgajivač ili trgovac. B (s. v.  aviarius … ptičar … koi ptice hrani i na ńe skerb ima; ptičar 2. … koi ptice hrani), J (s. v.  aviarius … ptičar … ki k pticam prigleda), P (s. v.  aviarius … ptičar … koi ptiče … pitovne ali divje … prodava 800).
2. onaj koji lovi ptice, lovac na ptice; usp. lovec ptičji s. v. ptičji, pticolovec, ptic lovec s. v. ptica. H (s. v. ), B (s. v.  ames … palica … drug ili prut ptičarski aliti šiba na koju ptičari ptice love, auceps … ptičar … ptičarica … koi ili koja ptice lovi; ptičar ... koi ptice hrani), J (s. v.  auceps … ptičar … pticolovec … ptičji lovec), P (s. v.  auceps … ptičar … ptičarica … koi ali koja ptiče lovi 417), X (s. v.  capio … auceps). Ptičar doteče, ptičicu nemilo zgrabi. Habd ad 1138. [Pticam] ptičar i lovec odpusti mrežu. Matak I, 394. Stergni se … kakti ptica iz ruk ptičara. Krist žit I, 266.

ptičareńe

n (sg. D ptičareńu) gl. im. od ptičariti; isto što lov ptičji s. v. ptičji. J (s. v.   suppl. aucupa … ptičareńu slišajuči … pticolovski … k lovu ptičjemu hasvujuči)

ptičarica

f od m. ptičar; ona koja lovi ptice, ptičarica. B (s. v.  auceps … ptičar … ptičarica … koi ili koja ptice lovi), P (s. v.  auceps … ptičar … ptičarica … koi ali koja ptiče lovi 417).

ptičarija

f (sg. L ptičarie) isto što lov ptičji s. v. ptičji. Kak se v jesen počmeju megle po poļu pasti, počimļe se lovina ptic na mrežice ali lepek ... ako vu letu bili su gusto dežği, ptice pogineju, ter iz ptičarie mala radost. St kol (1819) 132.

ptičariti

impf. (prez. sg. 1. ptičarim) loviti ptice. J (s. v.  aucupor … ptičarim … ptice lovim).

ptičarnica

f isto što krletka. H (s. v. ), B (s. v.  gajba, ptičarnica), J (s. v.   aviarium),  P (s. v.  aviarium … ptičarnica … za ptice tak zvere, kak domače mesto 897). Herd … (Vogelherd) ptičarnica. Krist anh 111.

ptičarov

adj. (sg. N f. ptičarova) koji pripada ptičaru, ptičarev (v. ptičar 2). Ar kot ptiču piščal, ona ptičarova, privabi na lepak, reč je tva takova listor da me vloviš. Magd 12.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU