Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

puhańe

n (sg. NA puhańe, G -a, DL -u, I -em) gl. im. od puhati; usp. prepuhavańe.
1. strujanje, gibanje zraka (o vjetru).H (s. v. ), B (s. v.  diffleo … razpuhavam … razpuhal sem … puhnul sem … puhańem raztepļem, flatus … puhańe … sap … puh, perflatus … puhańe … veter … prepuhavańe, reflatus … suproti puhańe t. j. protiven veter), J (s. v.  reflatus … naproti puhańe … protivni veter;  puhańe). On ni zimskih vetrov puhańa merzloga … ima. Jurj 45. Po onom puhańu vetrov [cveti] berže, boļe se razvijaju, berže rascvitaju. Švag I, 145.
2. isto što dihańe 1. B (s. v.  anhelatio … dihańe … puhańe, anima 5. … je puhańem ali vetrom vust kaj toploga razhladiti), J (s. v.  flatus … puhańe … sop … puh). Čuje vuho moje ... tvoje puhańe. Jurj 17.
3. samostalno i u svezama ~ v / vu šip / piščal / trubente / vu rog pokretanje zračne struje jakim izdisajima u kakvo glazbalo radi proizvodnje zvuka. H (s. v. ), B (s. v.  buccinum … puhańe vu rog, tibicinium … znanost puhańa … piskańa vu šip … piščal), J (s. v.  classicum … puhańe … glas i znameńe dano na boj), P (s. v.  bombyces … svirale duge i teške k puhańu 405). Moraju ... vu rog puhańem ... stanovnike buditi. Pogor 8.
4. u svezama na boj ~ zvukom puhaćega instrumenta pozivanje u bitku. B (s. v.  classicum … trumbetańe … na boj puhańe); skup ~ raspirivanje. B (s. v.  conflatio … skup puhańe), J (s. v.  conflatio … skup puhańe).

puhati

impf. (inf. puhati; sup. puhat; prez. sg. 1. pušem, 3. -e, puha, pl. 3. pušu, -eju; aor. pl. 3. puhaše; imp. sg. 2. puši, pl. 2. -ete; pridj. akt. sg. m. puhal, pl. m. -i, f. -e; pridj. pas. sg. G f. puhane; ptc. prez. pl. N m. puhajuči; pril. prez. pušuč) impf. od pf. puhnuti.
1. strujati različitom brzinom u određenom smjeru, puhati (o vjetru ); usp. dihati 4, hlideti. B (s. v.  antelucani ... jesu vetri koi na protuletje kruto rano pušu … gda pak sunce obseje prejdu, argestes … veter koi puše od letnoga zapada hladen, austrinus ... južno vreme … jug puše, circius ... veter koi z velikum naglostjum puše i vsa prevrača te meša, circumflo … okolu pušem, conflo ... gda več verstih vetrov skup puše, ornithiae … vetri od polnočńaka koi vu početku protuletja 30. dan skoro vsedil pušu, phoenicias … veter ki od izhoda puše, prodromus 3. … vetri od polnočńaka ki osem dan pred zvezdum koja se canicula zove puhati počińaju, solanus … veter koi od izhoda sunčenoga puše gda je dan jednak z nočjum, vulturnus …veter zdolec koi v zime od iztoka sunčenoga puše; hlidim … hlideti … pušem … a navlastito se veli od hladnoga vetra, okolu … peļam … pušem, proti pušem, pušem … puhati na povraček od boja … 2. pušem), J (s. v.  conflages … vetreno mesto v koje od vseh stran vetri pušu, flato … gustokrat pušem, flo … pušem, perflabilis … prepuhļiv … čez kaj veter puhati more), P (s. v.  africus … zapadni jug … polujug … puše od zimskoga zapada 19, ventus eurus … istočńak … istočni zdolec puše od protuletnoga istoka 20), X (s. v.  flo ... circumflo). Pušuč vetri vojuju nad nami. Jurj 27. Z ktere god strane protivni suprot nam veter puše ... [ona] nas ... čversto podpira. Nadaž 146. Izhağa mesec, derče zvezde, pušu vetri, giblu se oblaki. Mul pos 154. Najboļe je [jačmen] sejati, kada veter od izhoda proti zahodu puše. St kol (1866) 162. Kesno v jesen došli smo tam, a vune veter puhal je zden. Gal 149.
2. jakim izdisajima pokretati zračnu struju, puhati (u koga / prema komu).H (s. v. ), B (s. v.  adflo … k ńemu pušem, adspiro … suproti ili proti drugomu pušem … proti hlopim … nahlopivam, efflo 3. … jako pušem, halito … hučem … hukam … gusto dehnem … dišem … pušem … dehnuti plamnom … plamen iz sebe davati, inflo … pušem, proflo …od serditosti puhati; pušem 2. …pušem s uputom na hlidim), J (s. v.  cano … pušem, conflo … skup pušem … napuhavam, efflo … van pušem … izpuhavam … izpušujem … zpuhavam), X (s. v.  flo ... conflo… pušem). Zevsega dobroga čineńa pervo ga se zabi, puše, grize, drapļe. Habd ad 997. Ogńa donesoše, k krovu priteknuše, da se zažge puhaše. Habd ad 879. Pazi da mi budeš zutra v zorju pri rukah, predi kak pastir v rok bude puhal. Lovr rodb 24. Pušu da se vužge. Gašp I, 952. fig. Novo viğeńe na oči je došlo ... začudim se onda videč jednu dušu, na koju srdito z ogńem vragi pušu. Noč viğ 44.
3. samostalno i u svezama v / vu (kaj) ~ pokretati zračnu struju izdisajima u kakvo glazbalo radi proizvodnje zvuka. B (s. v.  armilustrium … pri stareh Rimļaneh be svetëk vu kojem su oboružni aldove davali … i trumbete puhali, buccina 2. … rog zaviat … vu kojoga se kot vu trumbetu puše, buccinator … trumbetaš koi vu rog junački budi pastirski puše, buccino … vu trumbetu … ali v rog pušem, calamus 3. … cev … piščal puhati, camptaules … koi vu šip zaviat … ili rog kak je pastirski puše … šipuš … trumbetaš, cerataulae … rogopušci ili koi vu rog pušu kot volari … psari, choraules monumentarii … šipuši … trumbetaši koi nad grobjem mërtveh puhali jesu i popevali, cicuticen … šipuš i vsaki koi vu kakvu piščal puše, clango … trumbetam … vu trumbetu pušem … zvenčim, classicum … trumbetum na mučańe puhati, cornicen … koi vu rog puše, cornu … rog … ošter rog … sveržnasti ili granasti rogi … omeknuti komu roge … biti rogmi… zviti rog … trubiti … vu rog puhati … podiči roge, occano 2. … naproti pušem … trumbetam … trumbetaši naproti si puhaše; piščal, pušem … puhati na povraček od boja, rog … v rog zaviat koi puše … v rog puhati, rogopušec … koi v rog puše, šip … v šip puhati), J (s. v.  buccina … šip … sviralo … trubļa … trombeta i ostala vu koja se pušuč igra, buccino … trubim … trombetujem … v rog … v šip pušem, cano … pušem … na boj puhati … na povračańe puhati, cornicen … rogopuš … ki v rog puše, debuccino … vu trumbetu … v šip pušem, jugo 2. … fučkam … pušem … na švegļu … igram … zapoveda vu šip puhati ali na švegļu igrati). [On] se je i nanudil, da ako im je voļa, pušuč v piščal hoče je veseliti. Habd ad 571. Trumbetaši, bubńari cigulili su, puhali su. Habd ad 837. Za vremena kraļa Šalamona ... popi jesu puhali vu šipe i trumbete ... i popevkami jesu g. Boga hvalili. Zagr razg 56. Ov je igram i veselem, mužikam navčen, zato nai taki trumbetaši doidu i ńemu vugodnu notu pušu. Fuč 297. Trubentašem [Petrica] z kuruzom nasipal [je] trubentice da su na balu puhati ni mogli. Lovr ker 6. fig. Prieli su ada vragi dva strašna roga ... [i] tak su strašno v ńega začeli puhati. Habd zerc 46. Kada koi kapitan grada podsede najpervo pošle svoje trombetaše pred vrata do tretjega puhat. Šim sl 28. [Kraļ] vučinil je puhati pred vrati onoga kojega on dan imal ie vučiniti pogubiti. Fuč 115. Od hitca strele šeregi ne beše daļe, gda trumbete puhati začeše. Jurj 96. [S. Jakob] puhal je trubentu s. evangeliuma vu židovski zemļi. Gašp III, 244. Kada vidite na pokopeh gospodskeh ... da bubni tupo biju, trumbete tiho pušu ... recete da viteška oružja ne mogu obraniti od smerti. Gašp IV, 835.
4. usmjeravati zračnu struju prema čemu s ciljem snižavanja temperature, hladiti (što).Na toplu jestvinu ne pristoji se puhati, nego je lepše malo počekati. Mul šk 508. Na jogenj on je hitil kračje, puhal i klel, v zelene dal je mošta kante. Gal 149. fig. (u poslovicama)B (s. v.  sorbeo … serkati i puhati k jednu teško je). Serkati i puhati zajedno je teško; zweirlein Arbeiten auf einmal unternehmen und ausführen ist nicht möglich. Krist anh 181. Kaj te ne peče, ne puši; was dich nicht brennt, das blase nicht, d. i. was dich nicht angeht, dass lass stehen. Krist anh 144. Koj se na vruče opeče, na merzlo rad puše; gebranntes Kind fürchtet das Feuer. Krist anh 172.
5. isto što dihati 1. B (s. v.  aspiro 2. … dišem … pušem). Svińa ... v blato se zavali, onde počiva, onde puše, ovo je ńe pokoj. Habd ad 493. fig. A paša Murtuzan kako medvid puha. Zrinski 294.
6. ispuštati uzdah sa žaljenjem, olakšanjem, uzdisati. Šavel išče puhaše grozeči se na poteščavańe i na smert vučenikov Gospodnovih. Vram post B, 25.
7. u svezama na boj / larmu / oružje ~ zvukom puhaćega instrumenta pozivati u bitku, boj. H (s. v.  na larmu puhati), B (s. v.  cano … na larmu puhati ili trumbete glasom vojnike na boj gibati … podžigati i batriveti, cieo 3. … zvati … puhati trumbetum na oružje, classicum … na boj puhati, signum … na larmu puhati; larma … na larmu puhati, oružje … na oružje pušem), J (s. v.  cano … na boj puhati, classicum … na larmu puhati), P (s. v.  bellum canere … puhati trombente … šipe ... na boj: dati znameńe k boju 392); ~ na othod / na povraček od boja davati znak (trubom)za povlačenje. B (s. v.  classicum … puhati na odhod; povraček … na povraček od boja puhati, pušem … puhati na povraček od boja); pušuč rastapļati isto što rascvirati I. 1. B (s. v.  proflo …ispuhnujem … pušuč rastapļam … razcviram); vnuter ~ isto što vpuhavati. B (s. v.  inflabello … nuter pušem … vpuhavam, insufflo … nuter pušem … vpuhavam); zdola ~ isto što potpuhavati 1. J (s. v.  sufflo … zdola pušem … podpuhavam).
8. izr. proti (koga) ~ biti protiv (koga), suprotstavljati se, protiviti se (komu).Proti nam ona puhati nigdar ne prestane. Habd ad 80; (skup) v jeden meh / tikvu / rog ~ potpuno se slagati s kim, imati isto mišljenje. J (s. v.  conspiro … skup dogovarjam se i z drugemi zaprisežem se … skup z drugemi otajno v jeden meh pušem). Isti vujec ńegov vu tu tikvu puše. Velikov 64. Vsi vu jednu tikvu (v jeden rog) pušeju; es blassen alle in ein Horn. Krist anh 157.

puhavec

m (sg. N puhavec, pl. N -vci).
1. isto što napuhavavec. J (s. v.  flator … puhavec … napuhavavec).
2. pej. za osobu bez karaktera, slabić. Ti puhavci, ti mekavci, ti pišivci i lažlivci ... ti štimaju mene kakti sebe saki. Krl 48.
3. u svezama ~ vu pepel / vugleńe onaj koji raspiruje i održava vatru; usp. pušec. J (s. v.  ciniflo … puhavec … pušec vu pepel … vugleńe); ~ vu piščal svirač na flauti. B (s. v.  flator ... puhavec vu piščal).

puhavlati

impf. (prez. sg. 3. puhavle) lagano puhati, popuhavati (o vjetru).Veter puhavle i nitmi leti. Vör 11.

puhčenik

m (sg. A puhčenika) isto što puhavec 2. Po izebranom svetckom stališu ne se vučinil divjaka i puhčenika. Kerč najvr 10.

puhčina

f (sg. A puhčinu, I -um) bezvrijednost, ništavnost. Plemenščinu to jest istu, z lenostjum, puhčinum svojum ... niti sebi, niti drugem živu. Kerč najvr 9.

puhek

adj. (sg. N m. puhek, puhki, f. -a, G m. -oga, -a, f. -e, L f. -e, pl. A n. -a, f. -e; superl. sg. N f. najpuhkeja).
1. isto što rahel 2. B (s. v.  fistulosus … jamičast … lukńast … šupel … puhek; kruh 17. … rahel … puhek kot špongia). Čep iliti zatik mora biti iz ... dreva ... tverdoga, ne pako rahloga i puhkoga. Lal vod 55.
2. isto što rahel 3. B (s. v.  fistulosus … rahla … puhka zemļa). Cvetje [se] z puhke zemļe zdiže. Gaj ožeg 3.
3. isto što rahel 1. P (s. v.  alburnum … belina dreva taki pri kori najpuhkeja i červojedini podložna 527).
4. koji je nježan. Ovde ja tergala budem fiolice i puhke v košaru zbirala rožice. Jurj 45.
5. isto što mehkek 4. b. Ne sramuješ se ... v puhke posteļe herkati? Jurj 18.
6. isto što mehkek 5. Z prahom oči posipuju, ni puhka vraziti lica ne miluju. Jurj 7.
7. u svezi kamen puhki šupljikast kamen vulkanskog podrijetla, plovućac. H (s. v.  kamen puhki ki izplava), B (s. v.  kamen 5. … kamen puhki koi plava).

puhel

adj. (sg. N f. puhla, A f. -u) isto što rahel 3. Žito ... zemļu jako puhlu i drobnu potrebuje. Horv kal-b (1814) 41.

puhkek

adj. (sg. N m. puhkek, G m. -oga, A f. -u).
1. isto što rahel 2. B (s. v.  fungosus … redek … puhkek … rahel kot gliva;  puhkek s uputom na rahel, rahel … puhkek).
2. isto što rahel 4. B (s. v.  relaxus 2. … redek … negust … rahel … puhkek).
3. isto što rahel 1. B (s. v.  strigil 4. … fela jaluna puhkoga).
4. isto što mehkek 4. b. Trudna [su] vuda najboļe puhku posteļu i pernatnu podglavnicu potrebuvala. Nadaž 156.

puhko

adv. od adj. puhek i puhkek; isto što mehko 1. H (s. v. ).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU