Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

puklek

m (sg. N puklek, pl. A -e) etim. v. pukļa; isto što grbavec. Greše oni ki se iz svojeh roditelov ošpotavaju ... ali ńe za stare bedake [i] pukleke ... ozavaju. Mul pos 776.

pukletina

f (pl. A pukletine) isto što pučina 1. Mladi ovaj oficir [je] ... čez pukletine poda nahižnoga tolike proti nebu vapince bezbožnosti gledal. Dan 118.

puklina

f (sg. N puklina, G -e, pl. A -e).
1. isto što pučina 1. B (s. v.  chasma … pučina … puklina … pukneńe ili gde je kaj puknulo … lukńa … rez … rašireńe … razpučeńe … škuļa, fissum … pučina … puklina … razklad, hiatus … zijańe … režańe … ziališče … režišče … puklina … razdvojeńe … puklina zemļe … ziališče vust), J (s. v.  chasma … velika puklina … široko raspučeńe zemļe, fissura … rascep … cep … puklina … razkalańe … razkol … rez, hiatus … ziańe … puklina … pucavica zemļe, rima … puknina … puklina … škuļa … prelce čez razpukńeno dugovańe, rimosus … pukline pun … razpukńen), P (s. v.  hiatus … propad zemļe … vrušeńe zemļe … puklina zemļe (najmre od potresa velikoga) 46). Zvunska stran ili stena kopita ... nikakveh po sebi ne sme imati kakti obručev, ali pak povdužńe pukline. Danica (1845) 92.
2. malen procijep, zarezak (o peru za pisanje tintom).P (s. v.  calami crena … pera puklina ob koi se lagļe tinta na papir puščja 346).

puklinica

f dem. od puklina; isto što lukńica 1. B (s. v.  hiatula … puklinica … režišče malo), J (s. v.  rimula … puklinica … škulica).

pukļa

f (sg. N pukļa, A -u) njem. Buckel; isto što grba 2. H (s. v. ), B (s. v.  gibba … pukļa … gerba, gibbus … pukļa … gerba … tak na persah kak na herbtu;  pukļa), J (s. v.  gibba … gerba na herbtu … pukļa). Gamila ... kad hoče piti vudu, ńu predi zburka i zmuti, da vu ńi ne vidi svoju strašnu pukļu. Danica (1844) 58.

pukļast

adj. (sg. N m. pukļast, G m. -oga) etim. v. pukļa; isto što grbav. J (s. v.  gibber … gerbav … gerbast … pukļast). Dober pastuh [biti] mora ... vrata dugoga, ne predebeloga, niti proti glavi pukļastoga. Živinvrač 1.

pukļav

adj. (sg. N m. pukļav, f. -a, pl. N m. -i) etim. v. pukļa; isto što grbav. H (s. v. ), B (s. v.  equus ... koń gerbav, pukļav, gibber … pukļav … hergav … gerbav;  pukļav). I to je zrok da i pukļavi negda starci, na daļe išče pokoru odvlače. Habd ad 1144. Maria Katharina ... na ov svet gerbava na herbtu ili pukļava naroğena [je]. Gašp II, 221. Martha: No pak kaj imaš ti proti ńoj spočitavati? Klarica: Vim je ona pukļava. Lovr rodb 9.

pukļaveti

impf. (prez. sg. 1. pukļavem) etim. v. pukļa; isto što grbaveti I. B (s. v.   pukļavem).

pukļavost

f etim. v. pukļa; isto što grbavost. B (s. v.  gibberositas … gerbavost … pukļavost).

pukneńe

n gl. im. od puknuti.
1.  pučina 1 . B (s. v.  chasma … pučina … puklina … pukneńe ili gde je kaj puknulo … lukńa … rez … rašireńe … razpučeńe … škuļa;  pukneńe).
2. u svezi dneva ~ v. den.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU