Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

pusnik

m (sg. N pustnik, G -a, pl. N -i) isto što puščenik. H (s. v.   pustnik).  Imal je pustnik neki … medveda ki mu je služil. Habd ad 153. Kad pohodi Anton pustnik Pavla, onda im je ptica cel hlebec donesla. Citara 420.

pust

adj. (sg. N m. pust, -i, n. -o, f. -a, G m. -oga, -a, n. -oga, f. -e, A pust, -i, -oga, n. -o, f. -u, L m. -om, f. -e, -i, -oj, I m. -im, pl. N n. -a, f. -e, G m. -eh, n. -ih, A m. -e, L n. f. -eh; superl. sg. NA n. najpusteše, pl. N f. najpusteje) pust.
1. koji je nenastanjen, koji je bez ljudi, nenaseljen. B (s. v.  pust … desertus), X (s. v.  sero … desertus … pust). Mesto pusto je, a noč se je približala. Vram post A, 74 a. [Jožef] pobeže z Marium i z detetom po bregeh … i po pusteh lozah. Habd zerc 374. [Ńega mornari] vu jednom pustom otoku nakanili su bili ostaviti. Gašp III, 301. Spodoben jesem drevu koje na pusti pečini samo zraste. Zriń 84.
2. 
a. koji su napustili ljudi, napušten, prazan. B (s. v.  deficio … ne v puste hiže kolača;  pust), J (s. v.  imanesco, vastesco … pust bivam … zapuščam se). Ovo hiža vaša hoče vam pusta ostati. Vram post B, 14 a. Hoteli smo vsa sela … popisati: najpervo … kaštel … k tomu celih sel trideseti i četiri naselnih i pustih. Listine (Čakovec)307. Osupnete se neba i pusta postaneta vrata ńihova … ar je dvoje zlo … ļuctvo moje učinilo. Habd ad 183. Ov sanctuarium … bil [je] ves pust. VZA 6, 194. Dva redovnika putuvali su … mimo one puste cirkve. Fuč 240. Ostavi se vam vaša hiža pusta. Ev 16. Ako bi … kakovo selo iliti grunt opustel, onda … pusti grunt … drugem onoga mesta stanovniku gospon zemelski … dužen bude vun dati. Urb 16. Tužne i puste su postale dubrave pak i poljane. Domj sunc 16.
b. neobrađen, neuređen, zapušten. B (s. v.  pust … poļe pusto stoi). Öd, pust. Nem gram 31. Pust … öde, wüst … unbebaut. Krist anh 48.
3. opustošen, razoren. B (s. v.  pust … pusto činim). Turci zavješe … nekoliko gradov, opet požgavši Turci ostaviše je puste. Vram kron 64. Najvekše cele Europe polomeğimorje, koje kakti po občinskem potopu pusto buduče, je naselil. Mikl izb 10.
4. koji je bez raslinja, nerodan, neplodan. J (s. v.   nudus).  Stranke ovakove meğmorja ńegovoga bile su najpusteje. Rob I, 113. Cela narava v mir se postavļa i najpusteše vreme vidi se. Horv kal-a (1812) 46.
5. 
a. jako velik, golem; neizmjeran. B (s. v.  pust … vastus), X (s. v.   vastus).  Za boje v krščanstvu ter smutńe tak puste sad bile ńim reči su mudre ter guste. Henr 183.
b. kojega ima u velikoj količini, obilan; mnogobrojan. Pust se v polju trusi mak. Domj sunc 8.
6. 
a. koji je bez vlasnika, gospodara; sam. Pred menum je loza velika i gusta, more bit je vu ńoj moja ovca pusta! Mal neb 17.
b. koji je bez nadzora, ostavļen. B (s. v.   bibo).  Pusto mleko i psi loču. Krist anh 180.
7. nepristupačan, divlji, neprikladan za stanovanje. B (s. v.  pust … inhospitalis), P (s. v.  tesqua 48).
8. koji nema (što), koji je bez (čega), prazan. J (s. v.  cassus … pust i prazen oreh). Mladenec … zdehnul je, ah, prsa su mu pusta. Rak tur 4.
9. isprazan, bezvrijedan. O čalarnost! o vkańlivost! o nestalnost sveta ovoga pustoga! Gašp IV, 113.
10. nesretan, proklet, vražji (psovka, u negodovanju).Nikak me se neče to pusto zdravje deržati. Hip 63 b.
11. u im. službi
a. (sg. m.)pust a) jadnik, bijednik. Ne bude nikaj dobra smel sebi pripisati, neg rajši sebe siromaha i pustoga bude valuval. Kempiš 77/78. b) bezvrijedna, isprazna osoba. Bog je … iz pustoga svetoga včinil. Škv hasn 198.
b. (sg. n.)pusto nepristupačno mjesto, divljina. Jelen beži pustim kakti ptica tirom. Jurj 14.
12. u svezama ~ duhom siromašan duhom, priprost. Onda [človek] pravdeno siromah i pust duhom bude mogel biti. Kempiš 81; pusta cena niska cijena. Siromah muž … mora dati [marše] v pustu cenu ar je v velike potreboče. Habd ad 390; pusti prag napuštena, zanemarena, zapuštena kuća. Ja se onda … na serdcu betežen i turoben od pustoga praga povračam. Krist anh 248; pusti stan tela / pusto tela stańe / stanuvańe kršć. stanje ispražnjenoga zemaljskog tijela kada ga u smrtnom času napusti duša. Gda vboga duša iz pustoga čemernoga stana … tela ishajala bude, teško … bude sercu tomu tvojemu okornomu. Habd ad 483. Pobožne reči … zgovarjajuč duša ńe … iz pustoga stana tela svojega … k nebeskomu zaručniku odide. Gašp II, 75. Onda [on] na vekivečnu korunu blaženstva iz pustoga tela stana pozvan od Boga, dušu spusti svoju. Gašp III, 177. Duša Ferenca po odhajańu svojem iz pustoga tela stańa prvič navernula se je vu ogeń purgatoriumski. Gašp IV, 77. Strašnoga vraga … srečno van je [Norbert] iz pustoga tela stanuvańa iztiral. Gašp II, 692; sirota pusta isto što sirota 2. B (s. v.  sirota 4. … sirota pusta prez roditelov i vsake obrambe).

pusta

f (sg. G puste, pl. G -ih) neobrađena zemlja ili veći posjed izvan naselja na kojemu stoka slobodno pase, pustara; usp. pustara 2, pustika. Uzeta su napervo … pitańa zverhu naseleńa onih pustih koje su negda med seli popisane bile. Nov horv 313. Vlak se je žuril … prek puste. Domj kraj 3.

pustaija

m (sg. N pustaia, pl. N pustaije) isto što razbojnik. J (s. v.  latro … razbojnik … lupež … lupežnik … pustaia … hajduk). Pustaije … pobegnu … k svojemu zavetniku … agi. Nov horv 29a.

pustajinstvo

n isto što razbijańe 1. J (s. v.  latrocinium … razbojničtvo … razboj … lupežtvo … pustainstvo).

pustara

f (sg. N pustara, A -u, L -e).
1. isto što puščina 1. a. J (s. v.  vastitas … pustina … pustara … zatrenost). Trejti pako dan išla je [grofica] jošče daļe vu pustaru. Mat gen 38.
2. isto što pusta. Najde pastire … vu pustare nekojega drugoga gospona. Horv kal-b (1823) 38.

pustarski

adj. (pl. N m. pustarski, G m. -a) koji se odnosi na pustara 2. Terčalo je … [na końoterčańu] 14 [końah] iz vojničkih hergļih, a 34 pustarska końa. Nov horv 431a.

pustenica

f (sg. G pustenice) f. od m. pustenik; isto što puščenica. Himnuš od s. Rožalie device pustenice (naslov).Mil vert 182.

pustenik

m (sg. N pustenik, I -om, pl. N -i) isto što puščenik. H (s. v.   pustnik).  Božji anğel … z jednem … onoga vremena pustenikom [je] putuval. Habd ad 609.

pusteti

impf. (prez. sg. 1. pustem) postajati zarašten, zapušten; pretvarati se u pustoš. B (s. v.   vastesco).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU