Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

A
B
C
Č
D
ğ
E
F
G
H
I
J
K
L
ļ
M
N
ń
O
P
R
S
Š
T
U
V
Z
Ž

putodružnik	m suputnik; usp. pajdaš putni s. v. pajdaš, putni tovaruš s. v. tovaruš. Pes ... na putu bil mu je dobro hasnovit putodružnik. Rob II, 207.
putom¹	adv. na putu, po putu, putem; usp. po putu s. v. put¹, putno. B (s. v. viatim … po putu … putom … putno).
putom²	prep. isto što putem. Dopuščeno mu je proti otimavcu … do leta dana putom čina … van ga zbiti. Domin 64.
putomerec	m onaj koji obavlja izmjeru putova. J (s. v. grumaticus … poļomerec … zemļomerec … putomerec).
putonog	adj. (sg. N m. putonog, G m. -a, pl. N m. -i). 1. koji ima bijelu pjegu na nozi ili nogama (o konju ); usp. putast. B (s. v. koń 29. … koń putast … putonog). Końi černi ... ak su na dve noge putonogi, jesu berzi. Danica (1834) 22. 2. u im. službi (sg. m.)putonogi konj koji ima bijelu pjegu na nozi ili nogama. Tak na putonoga sede govoreči. Zrinski 233.
putonos	m onaj koji ima okove na nogama (v. pute 1). B (s. v. cruricrepida … putonos … koji pute … na nogah nosi).
putopisańe	n pripovjedačko književno djelo u kojemu pisac opisuje područja kroz koja putuje, putopis; usp. putospisna kńiga s. v. kńiga, putovna kniga s. v. kniga. Da bi oni kakvoga romana ali kakvo putopisańe van dati hoteli, bi vnogo boļe včinili. Kruh 2, 15.
putoplatni	adj. u svezi ~ penezi v. penez.
putospisni	adj. (sg. G f. putospisne) u svezi putospisna kńiga v. kńiga.
putovati	impf. (inf. putovati; oblici koji mogu biti i od putuvati donose se tamo) isto što putuvati 1; u svezama rlg. put smrtni / vekovečnosti ~ isto što iz ovoga sveta putuvati s. v. putuvati. Spomeni se, o človiče, da ti je na skorom put smertni putovati. Zrin tov LXI. Zveličenom hranom … budem mogal put vekovečnosti moje putovati. Zrin tov 390.