Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

putovina

f (sg. N putovina, A -u, pl. A -e).
1. isto što poputno 1. B (s. v.  congero … putni strošek … putovinu naterpati komu).
2. isto što putni penez s. v. penez. Iz Reke do Karlovca ... put ... vsi i vsaki prez iznimańa ... putovinu plačati ... budu morali. Prid kron 49. Od tira i pertine ne plačaju se putovine. Gaj posl (s. v.   O).

putovni

adj. (sg. N m. putovni, f. -a).
1. isto što putni 1. J (s. v.  itinerarius … putni … putovni).
2. u svezi putovna kniga v. kniga.

putozgubje

n isto što fuļańe. J (s. v.  aberratio … putozgubje … skriveńe … faleńe … fuļańe).

putra

f srvnjem. puterich; posuda za tekućinu uska grla, bokal, vrč. J (s. v.   guttulus),  P (s. v.  baucalium 931).

putren

adj. (sg. N f. putrena, pl. N m. -i).
1. koji se odnosi na puter. B (s. v.  cadus … bańa maslena … putrena).
2. koji sadrži, u kojem ima maslaca. Putreni rezanci (naslov).Birl 30.

putrenka

f (sg. A putrenku) etim. v. puter; posuda u kojoj se tučenjem vrhnja izrađuje maslac. Ako ... putra vrediti ne bi mogel, naj postavi putrenku v mrzlu vodu i naj polovicu citrone v mleko ožmekne. Lovr ker 76.

putrica

f dem. od putra; bokalčić, vrčić; usp. žmuļic. B (s. v.  seriola … žmuļic zemļeni … putrica).

putuvajńe

n (sg. NA putuvajńe, L -u) gl. im. od putuvati.
1. isto što putuvańe 1. Tri kraļi ... došli jesu vu Betlehem … za nikaj ne držeči … oštroču zime … daleko putuvajńe. Švag 163.
2. u svezama sveto ~ isto što Božji put s. v. put1. Na ovem svetem putuvajńu od jedne cirkve do druge vredno je muku i smert Odkupitela premišlavati. Mul navuk 17; v nebo ~ isto što nebesko putuvańe s. v. putuvańe. Ovde je vezda v nebo putuvajńe … pod ovum hranum. Citara 289.

putuvańe

n (sg. NA putuvańe, G -a, L -u, I -em, pl. NA -a) gl. im. od putuvati.
1. odlazak do nekog odredišta, putovanje; usp. potuvajńe, potuvanje, put1 4, putavańe, putuvajńe 1. H (s. v.  put … putuvańe, putuvańe), B (s. v.  peregrinatio, supprimo … zderžati se od puta … putuvańe odvleči; pajdaš … pajdaš fraterski vu putuvańu, prestajem … prestati od putuvańa, putuvańe 2. … putuvańe vu Rim … 3. putuvańa božica), J (s. v.  iter … put … putuvańe), P (s. v.  thoracium … jadro najvišeje jambora koje kada se prostre znameńe je putuvańa morskoga 987). Popevka putnika na putuvańu, špoļara ali kovača … veseloga čini. Habd ad 558. Putuvańa takaj jesu, ne redko, put izpričavańa izhağańa iz orsaga. Odsel 4. Nikakve pogibeli niti prečke ne budu mogle tebe od ciļa tvojega putuvańa zderžati. Krist žit I, 262.
2. fig. ovozemaljski život; životni put. Putuvańe pak, ktero na ovom svetu imamo, dal nam je [Bog] da bismo ono isto veseļe … zaslužili. Habd zerc 37. Spozna Clara približani konec putuvańa svojega, zato pobožno … posledńe prime šakramente. Gašp III, 462.
3. astr. isto što put18. a. B (s. v.  assectatio … merkańe neba ili putuvańa nebeskeh).
4. u svezama nebesko ~ odlazak u zagrobni život, život nakon smrti; usp. v nebo putuvajńe s. v. putuvajńe. Ovde imate … nebesku hranu koja … hoče dušu vašu … na nebesko putuvańe objačiti. Mul hr III a; pobožno ~ isto što procešija 1. Početi se hoče jubileum … z pobožnem putuvańem iliti z procešium. Mul navuk 6; putuvańa brašno v. brašno; slobodnoga putuvańa list v. list; astr. Sunca / sunčeno ~isto što put sunčeni s. v. put1 8. b. B (s. v.  analepsis … sunca putuvańe; sunčenoga putuvańa znanost); voj. vojačko ~ vojni pohod. P (s. v.  expeditio 379).

putuvati

impf. (inf. putuvati, putuvat; prez. sg. 1. putujem, putuem, 2. putuješ, 3. -je, pl. 1. -jemo, 2. -jete, 3. -ju, -jeju; imp. sg. 2. putuj; pridj. akt. sg. m. putuval, n. -o, f. -a, pl. m. -i; ptc. prez. sg. N m. putujuči, n. -e, A f. -u, pl. G m. -ih; pril. prez. putujuči, putujuč) usp. iti 2. b, potovati, potuvati, putovati.
1. kretati se pješice ili kakvim prijevoznim sredstvom prema nekom odredištu, putovati. H (s. v.   putuem),  B (s. v.  aestus 4. … je srečno i mirno iti … zpeļava se od mornarov koi tem po morju putuju srečneje kem morje zpoznavaju tiheje, commeo … idem … putujem, contendo … naglo vu latinsku zemļu putuvati, continuo … stalno putuvati po morju, itineror … putujem, manico … putujem … idem rano, peregrinor … putujem … po svetu putuvati, transvio … prek putujem, vians … putujuči, viatrix … po puščine ļuctvo putujuče; putujem ... sim putuvati … putuvati po noči ... putuvati dan i noč ... putuvati po vode ... putuvati pešice ... skup putuvati ... putuvati za kem, putujuči), J (s. v.  accelero … marlivo putuvati, itineror … putujem, peregrinor … putujem … od domovine odhağam, vians … putujuči), P (s. v.  diarium … dnevnik ili kniga u koi se popisavaju … kaj vsaki dan vsaki po sebi je činil … kak putuval 337), X (s. v.  ago ... peregrinabundus ... putujuči … peregrinor … putujem, eo ... itineror … putujem, vado … idem … putujem). Dva fratra ... putuvali su v jeden kaštel. Habd zerc 293. Segurno ... prez pajdaša i prez čuvara ... putujemo. Mal krep 23. Daj ga [końa] ... podkovati i moreš z ńim putuvati. Danica (1840) 74. fig. Kud ja nemrem, posel more putuvati. Jurj 29. Na skrižanju dve belkaste steze si v susret putujeju. Pav pop 20. Oblaček po nebu ... putuje. Domj sunc 4. Ti glasi javču, kak pošta putuju na Kaptol. Krl 53.
2. isto što iti 1. B (s. v.  ambulo … hodim … prehajam se … putujem, badizo … hodim … putujem). Ove ... popevke jesu ovde postavļene ... da se popevaju ... na procešijah od cirkve do cirkve putujuči. Petret 211. Demetriuš kraļ [bi bil] z malum četum vojakov putuval proti svojem nepriatelom. Matak II, 24.
3. fig. živjeti. Po puteh reče [Ignat] svetosti da hoče putuvati. Mil vert 117. Navuk prijemļemo kak putuvati moramo na ovom živleńa našega putu. Gašp III, 32.
4. u im. službi (sg. m.)putujuči isto što putnik. [Maria], občuvaj nas putujučih, obrani od nepriateļ trudečih. Zrin tov XI. Kak dugo gamila prez pila obstati more, vu tom se putujuči ... ne slažeju. Danica (1840) 75.
5. u svezama rlg. iz ovoga sveta / k Bogu / pred sudca božanskoga / proti domovine nebeske / proti vekovečnem mukam / vu diku nebesku / vu diku vekvečnu / vu goru Božju / vu nebo / vu pekel / vu purgatorijum / vu vekivečno zveličeńe / vu žitek vekivečni / zajdnemu ciļu ~ odlaziti u zagrobni život, život nakon smrti; usp. put smrtni putovati s. v. putovati. O duša krščanska, budeš hodila i putuvala vu goru Božju. Bel prop 61. Z tobum [če dušica] putuvati vu diku vekvečnu. Citara 271. Po ovom morju … mi vsi vozimo se … z ufańem teda negda doseči kraj domovine nebeske proti koje putujemo. Zagr I, 92. [Neizbrojeni] vse naglavce vu pekel putuju. Zagr I, 298. [Bližńega] vidiš zlo živeti i proti vekovečnem mukam putuvati. Zagr IV, 386. Kaj magištratuš … odredi, to su vsi varašci … dužni obderžavati … ako … hote … vu nebo putuvati. Mul pos 908. Ovi budu vu žitek vekivečni veselo putuvali. Mul šk 152. Moraju li vsi … vu purgatorium putuvati. Mul šk 178. [Duša] tak bi vu diku nebesku putuvala. Mul šk 311. Obderžavańe ada zapovedih je put po kojem putuvati moramo navadnem načinom vu vekivečno zveličeńe. Matak I, 520. O nebeski duhi angeli … pristupete k meni … navlastito onda kada mi bude iz ovoga sveta putuvati. Mul hr 260. Kerščenik k Bogu kakti zajdnemu ciļu svojemu putuvati mora. Mulih prod 218. Pregledajte vse zakutke vaše tak kak da bi znali da još denes pred sudca božanskoga putuvati bi morali. Mulih prod 122.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU