Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

plosnast

adj. (sg. N m. plosnast, f. -a, pl. N f. -e) isto što plosnat. B (s. v.   ),  P (s. v.  forceps cochlearis 789, nasus simus … nos plosnast … razplosńen … plosńak96, simo 119). Kopita lice mora biti glatko, ne rugasto ili napukńeno, dolńa pak stran mora biti šupļa ili izdublena, ne plosnasta. Živinvrač 2.

plosnasto

adv. od adj. plosnat; isto što plosnato. B (s. v. ).

plosnastonog

isto što plosnatonog. B (s. v.  noga … plosnastonog str. 274).

plosnat

adj. (sg. N m. plosnat, n. -o, f. -a, A m. plosnat, I m. -im, f. -um, pl. N f. -e, A m. -e, I m. -emi) ravan; plosnat, spljošten; usp. plosnast, plošast, plošat, ploščast, plošnat. H (s. v. ), B (s. v.  planus, resimus; nos 2, plosnast, riba plosnata, širokonog), P (s. v.  epostracismus 331, ibix 455). [Końi] plosnate kopitne podplate imaju. Živinvrač 40.

plosnato

adv. od adj. plosnast; ravno, spljošteno; usp. plosnasto. H (s. v. ).

plosnatonog

adj. koji ima ravna stopala; usp. plosnastonog, plošnatonog, širokonog. B (s. v.   plosnatonog).

plosnatonos

adj. koji je plosnata, spljoštena nosa; usp. pļosnatonos, prignutonosast, širokonos. B (s. v.   simo).

plosnica

f plosnata posuda, boca, čutura, ploska. B (s. v.  baril, plosnica).

plosnost

f plosnatost (o nosu).B (s. v.   simitas).

plosnuti

pf. od impf. ploskati; udariti. B (s. v.   illido;   ploskam).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU