|
pobežańe
|
n gl. im. od pobežati; isto što pobeg. J (s. v. effugium). Vu vreme pobežańa … je imal … 60 fl. Skak 1. |
|
pobežati
|
pf. (inf. pobežati; prez. sg. 1. pobežim, 2. -iš, 3. -i, pl. 2. -ite; aor. sg. 3. pobeža). 1. isto što pobeči 1. a. Pompeuš v Gerčku zemļu pobeža. Vram kron 16. Nevoļni človek mora svoje ostaviti i pobežati, kot mali cučec pred velikem komosom. Habd ad 426. Pastir komu ovce nesu lastovite, vidi vuka … ostavi ovce ter pobeži. Evang 67. Pobežim, ich werde flichen. Krist gram 84. 2. u svezi ~ (komu) naći utočište, utjehu (u kome); usp. pobignuti. Ako kakova goder nevoļa tebe [človeče] tiska, k Marie pobeži. JBVP 94. Ako ves svet iskonča me, ja k tebe [Maria] pobežim. Citara 144. |
|
pobiči
|
pf. (aor. pl. 3. pobigoše) isto što pobeči 1. a. Iz kola vile pobigoše. Brez usp 159. |
|
pobignuti
|
pf. u svezi ~ (komu) isto što pobežati 2. Kamo hoču nego k tebi, bože moj, pobignuti. Zrin tov 104. |
|
pobijati
|
(se) impf. (prez. sg. 1. pobijam, -iam, -ijam se, -iam se, 3. -ia, -ija se; pridj. akt. sg. m. pobial) impf. od pf. pobiti. I. 1. a. tući, udarati (koga).B (s. v. pobiam). b. nadvladavati (koga)(o boju io boju i sl.).B (s. v. profligo … pretiravam …pregańam …razperšavam …pobijam …na zemļu hitam). 2. izbijati, izlaziti; o znoju i sl. Friško sem se prinapial tak da mi je pot pobial. Ščerb 64. 3. kucati (o bilu i sl.).B (s. v. žila). II. refl. ~ se 1. a. tući se (s drugim).H (s. v. decerto), J (s. v. dimico). b. vojevati, ratovati, boriti se. J (s. v. velitor). 2. u svezi ~ se mrtvem potom biti u smrtnim mukama. Letanie i molitve kemi se betežnik Bogu preporuča gda se z smertjum bori, te se mertvem potom pobija. Kraj 365. |
|
pobijeńe
|
n (sg. N pobieńe, A pobijeńe) gl. im. od pobiti (se). 1. povreda od udarca. H (s. v. pobiene), B (s. v. pobieńe). 2. isto što poboj. B (s. v. classis 4. … govorimo i od końanikov vu vojske … i gda je vre vojska nareğena na pobijeńe velimo … spraven tabor; pobieńe 2 s uputom na poboj). |
|
pobilištvo
|
n potvrda, uvjerenje (v. i bilig). Certificatio – parolo, ili: kak Horvati vele pobilištvo. Danica (1836) 93. |
|
pobirač
|
m (sg. N pobirač, pl. D -em, L -ih) usp. brač, pobiravec. 1. berač, skupljač. B (s. v. collega 2, vindemiator; pobirač, sponğe pobirač), J (s. v. legulus). Legulus … grozdoberec. Pobirač. Syl 2, 439. 2. onaj koji skuplja, ubire porez, poreznik. B (s. v. portitor, rationalis, vectigalarius). Dača spisna i serpna, kak i plača snopna od preše, i koštalski pinti dežnarom i devetine pobiračem … prepovedaju se. Urb 21. |
|
pobiračica
|
f od m. pobirač; beračica, skupljačica. B (s. v. collega 2). |
|
pobirańe
|
n (sg. NA pobirańe, G -a, L -u, pl. N -a) gl. im. od pobirati (se). 1. skupljanje, kupljenje; usp. pobirek, pobrańe 1. B (s. v. collectio, collegium 2, cucurbita 2. … kupica … rog za pobirańe kërvi, scarificatis, sicya … kupica … rog barberski za pobirańe kervi; klasno brańe, pobirańe, želuda ježica 2), J (s. v. collectio, florilegium, lectio, deitas, spicilegium), X (s. v. lego … collectio). Ja štimam da ni jeden ne bude tak len i nemarliv na pobirańe takoveh trav i koreńa. Lal vrač 17. 2. uzimanje, ubir, utjerivanje (o porezu, novcu i sl.).H (s. v. desetine pobirańe ali porezavańe), B (s. v. clarigatio 2, collecta 4), J (s. v. coactor). Vu vremenu pobirańa desetine … vina kmeti lagve svoje dati nisu dužni. Urb 21. Način pobirańa te štibre jošče nije vu novinah spisan. Cepel 132. 3. u svezi nazopet ~ traženje povrata onoga što se dalo na posudbu. B (s. v. repetentia … nazad prošeńe …potrebuvańe …nazopet pobirańe …povračańe pametjum). |