|
počinak
|
m (sg. A počinak oblici koji mogu biti i od počinek donose se tamo) isto što počinek 2; fig. Kamen gdo … k nebu hiti … taki se če nazad opet … spustiti i listor ovde počinak imiti. Magd 57. |
|
počinańe
|
n gl. im. od počinati; isto što početek 1. H (s. v. betega počinańe), B (s. v. orsus … pričetek … počinańe), X (s. v. capio … inceptio). |
|
počinati
|
impf. (prez. sg. 1. počinam, 3. počine, pl. 3. počinaju; pridj. akt. pl. m. počinali; ptc. prez. sg. N m. počinajuči, pl. A m. -e) impf. od pf. početi. 1. isto što počińati1I. 1. Naši stareši … gda su g delu i čineńu počinali, Božju pomoč zazavali jesu. Vram post A, 166. 2. u im. službi (m.):počinajuči isto što početnik 3. Knižica za počinajuče iz koje šteti … navučiti se je moči. Kn poč (nasl str.). 3. u svezi ~ betežati postajati bolestan. X (s. v. aedes … aegresco). |
|
počinek
|
m (sg. NA počinek, počinëk, G -nka, DL -nku) usp. mir1, počinak, počivališče, počivanje, počivańe, pokoj, prestaj. 1. odmor, počinak; stanka. H (s. v. ), B (s. v. anapausis … manguvańe … počinëk, aquiesco … sebe mir ali počinek dajem, catena, intermissio, meridiatio, pausa … prestanek … prestaj … počinek, requietio, sabbatarius … sobotnik … sobotar … mirodnevnik koi den počinka obderžava, sabbatum … sobota … dan počinka … dan prestaje od dela, sabbathicus … sobotni … mirodnevni … mirodnevna … mirodnevno … k dnevu počinka slišajući … sobotno ili počinka leto … pri Židoveh je bilo sedmo … tj. osloboğeńa ili od službe odpuščeńa leto … put sobotni, sabbathismus … obderžavańe ili obveršavańe sobote … sveteńe sobotno … počinek, sabbathizo … sobotu obderžavam … dan počinka obveršujem … sobotu svetim … počivam, subcesivus, vacatio … prestaja … prestajańe … henańe od dela … manguvańe … počinek i mir imeti, vacivus; počinek 1 s uputom na pokoj, poldnevni), J (s. v. cubiculum, feriae, laxamentum, quies, sabbatum, torus), P (s. v. accubitum … postelica za počinek popoldnevni 937), X (s. v. quiesco … quies). Vu Starom zakonu sobotni den je … den počinka. Nadaž 162. Kakti zatruğenomu putniku oštaria je počinek i objačeńe. Kerč živ 20. Ako si počinka ne daš, predi vumreš kak ja. Hip 54 b. 2. mir; spokojnost. Vnogi … ni v noči niemaju počinka. Perg 72. [Vrag] mu počinka ne da dokle ga na drugi … greh ne prevabi. Kraj 194. Kam god oči veržem, počinka ne najdem. Citara 320. Niti vu noči ni počinka. Cepel 153. 3. prestanak; stanka; stanje mirovanja; usp. mirnost 2. B (s. v. quies; počinek 2), P (s. v. terminus 899). On stalno kučil, nestanoma prez počinka bude. Vram post A, 68. On, koji … nebeski kruh dostojno … prime … prez počinka i štentańa nebeskem blagoslovom … napuni se. Bel prop 104. 4. spavanje. B (s. v. compono), J (s. v. cubiculum … soba … čes dan prebivalište … postelnica … hiža za spańe … soba za počinek). [On] se vu drugu komoricu na počinek prenesel beše. Nadaž 50. Odpravili su se taki za tem na počinek. Rob II, 135. Zveršeno požaluvańe včiniti kruto je hasnovito vsaki dan, navlastito pak navečer pervo nego se ide na počinek. Katek 87. 5. mjesto boravišta i odmora. S. cirkva je … počinek kerubinov i šerafinov. Švag I, 352. |
|
počiniti
|
pf. (pridj. akt. sg. n. počinilo) učiniti. Verujemo … da je ovo … ono telo koje je … čuda počinilo. Bel prop 73. |
|
počiniti se
|
pf. refl. (oblici koji mogu biti i od počinuti donose se tamo)isto što počinuti II. A. Brod kakov … k ovomu meğmorju za počiniti se pribrodil je. Rob I, 245. |
|
počinuti
|
(se, si) pf. (inf. počinuti, počinuti se, počinuti si; prez. sg. 1. počinem, 3. -e, pl. 1. -emo, 3. -u, -eju, -u si; imp. sg. 2. počini, -i si; pridj. akt. sg. m. počinul, n. -o, f. -a, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. počińen; ptc. prez. sg. N m. počinuči se). I. 1. predahnuti; odmoriti se; počinuti; usp. ~ II. A i B 1. H (s. v. oddehnuti, počinuti), B (s. v. amabo, aquiesco … počivam … počinuti … prestajem i sebe mir ali počinek dajem … ležim, lassitudo, requietus … zemļa nekuliko počińena … poseana dobro vrača; počivam), J (s. v. respiro). Na skradńe večerje [on] na persi Krištuševe naslonil se je i počinul bil. Vram post B, 18 a. Nigdar ne mangujemo ili, kaj je vse jedno, ne počinemo. Habd ad 1041. Golubica … ni našla kade bi svoju nogu postavila i počinula. Zagr I, 558. fig. Grešniki jesu kakti morje zburkano ko počinuti ne more. Zagr I, 145. Steza se žuri počinuti. Domj sunc 13. 2. smiriti se; odahnuti (od čega).Neme stvari … kada se od svojeh moraju lučiti, nigder ne počinu. Magd 57. Nemrem počinuti niti vesel biti. Citara 319. On ne počine doklam z krivičnem skupa i pravedno blago … pod nikaj ne prejde. Krist blag II, 105. 3. prestati. Gda šeptavca stiraš, karke počinu. Habd ad 710. Navadnu mužiku činili jesu doklam nesu zapoved imali zamuknuti i počinuti. Gašp III, 644. 4. zaustaviti se. Iz neba svetli trak spusti se i zverhu glave novoroğenoga mešnika počine. Gašp IV, 598. 5. biti neko vrijeme neobrađivan (o zemlji).Zemļa zločesta, navlastito ako se gnojiti ne more, mora počinuti. St kol (1866) 159. 6. u svezama ~ od (koga) ostaviti, pustiti koga na miru. Ov smolidretar nikak ni htel od ńih počinuti. Danica (1840) 107; ~ vu Krištušu umrijeti u Kristovoj vjeri. Molemo za one … ki su vu Krištušu počinuli da Bog dušu mertvoga prime. Mul pos 346; počińeni vojniki odmoreni vojnici koji nisu neko vrijeme ratovali. B (s. v. requietus); s penicilušem jezika ~ prestati govoriti, zašutjeti. S penicilušem jezika moga počinuti moram. Švag I, 323; zemļa počińena zemlja koja nije obrađivana neko vrijeme. B (s. v. requietus). II. refl. A. ~ se isto što ~ I. 1. B (s. v. reficio). Pusti me da se jedno malo počinem. Habd ad 143. Moral [je] nekuliko vremena počinuti se. Rob I, 126. Rasten … počinuti se. Krist anh 123. B. ~ si. 1. isto što ~ I. 1. B (s. v. compono 5. … krepim … počivam si … trudne kotrige okrepiti … počinuti si), J (s. v. deambulo … idemo na one širine naše gde kada se dosta prehodimo i hočemo si počinuti, laxo 3. … heńati ali počinuti si od dela i skerbi). Kuliko upade kraļev u skurinu … tamo si počinu. Magd 16. Ako pak težak po … velikom delu … slab postane … naj si nekuliko vremena počine. Lal vrač 37. Rajši si hočemo ovde počinuti. Zriń 12. 2. isto što ~ I. 2. Podaj se, [o človek], kuliko Bogu tvojemu i vu ńem počini si. Gašp III, 342. |
|
počińańe
|
n gl. im. od počińati; isto što početek 1. B (s. v. originatio … izhajańe … počińańe), J (s. v. inceptio … pričińańe … počińańe … začińańe, inchoatio … pričińańe… začińańe … počińańe, repetitio … na isto povratek … drugoč počińańe), X (s. v. ludo … prolusio). Počińańe spovedi. Mul šk 79. |
|
počińati1
|
(se) impf. (inf. počińati; prez. sg. 1. počińam, -am se, 2. -aš, 3. -e, -a, -a se, pl. 1. -amo, 3. -aju, -aju se; pridj. akt. sg. m. počińal, počińal se, f. -a) impf. od pf. početi; usp. načińati, počimati, počinati, počinati, pričimati, pričińati1. I. 1. započinjati, počinjati (što / čime).B (s. v. adorior, aggredior, auspicor, cerva, coepi, dormiteo … počińam spati,inchoo, incipio, inclareo … razglašujem se … počińam na glasu biti, integro, occipio, redauspico, velitor; načińam s uputom na počińam, niknem, pasem, počińam, pričińam, začińam oboje s uputom na počińam), J (s. v. abhorresco, aggredior, ardesco, auspicor, cerva … košuta ka se goniti počińa, effervesco, erubesco, imputresco, incipio, initio … protuletje se počińa kada sunce vu znameńe oven zvano počne iti, labasco … na porušeńe nagńen jesem … rušiti se ali opadati počińam, occepto, praesentisco … za rana počińam čutiti … v pamet jemati … zpoznavati, prodromus 3. … vetri od polnočńaka ki osem dan pred zvezdum koja se canicula zove puhati počińaju, silesco, verno … apes vernant … golum … pčele se roje … med delati počińaju), P (s. v. januarius 72, metacarpium … blazinica dlani od koje se počińaju persti lučiti 101, pithoegia … dnevi v koih su Gerki … i Rimńani … počińali novo vino piti … koje vreme je bilo okolo dneva jedenajstoga meseca sečna 71, virgo sororians … dečica kojoi počińaju persi rasti 82), X (s. v. candeo … canesco … sedeti počińam, capio … incipio, occipio, ferveo … effervesco, flos … floresco, liqueo … liquesco, ludo … proludo, lux … elucesco, lux … dilucesco, orior … ordior). Dionižiuš … leto Krištuševa roğenja počińati broiti pervi je … začel. Vram kron 27. [Detece] kak iz vutrobe matere svoje izide od plača žitek svoj počińa. Habd zerc 31. 2. isto što ~ II. 2. Advent … počińe na dan godovni s. Andraša. Zrin tov LIII. Eintreten … počińati. Krist anh 97. 3. u svezama s imenicom, glagolom, pridjevom označuje početak procesa koji označuje imenica, glagol, pridjev:čutiti ~ osjećati. Večkrat prekruto se stara človek za kakvo duguvańe koje želi, ali kada ono ima, drugač čutiti počińa. Kempiš 166; ~ bel biti / beleti postajati bijel, bijeljeti. B (s. v. caneo … trave beleti počińaju), J (s. v. candesco), X (s. v. candeo … candesco); ~ biti na glasu postajati slavan. X (s. v. clarus … inclaresco); ~ biti voğnica postajati voditeljica. Kajti je [devičica] počińala biti voğnica vseh devic, ne bilo potrebno ńe voditi. Šim sl 19; ~ pameten biti postajati pametan. B (s. v. resipisco … k prave pameti dohağam … počińam pameten biti); ~ se ļutiti postajati ljut. J (s. v. efferesco); ~ sedeti postajati sijed. X (s. v. candeo … canesco); ~ slabeti postajati slab. Ako počińaš slabeti, počneš zlo se imeti. Kempiš 56. II. refl. ~ se 1. nastajati; zametati se, začinjati se. B (s. v. proficiscor 2. … izhajam … dohajam … počińam se; zrok 3), J (s. v. invesperascit, orior). Onem činom jemļe žitek ki se je vre počińal vu onom zanosu. Habd ad 623. 2. imati početak; usp. ~ I. 2. B (s. v. aestas … leto ili letni dnevi koi počińaju se od 21. sušca meseca i terpe do 23. malomešńaka … tj. pol leta vreme koje se zime protipolaže … nekoi samo četerti del leta razmevaju t. j. tri mesece vu kojeh je vručina vekšna), X (s. v. liqueo … colliquesco). Što se jeseni dostoi, ona se malomašńaka meseca … počińati hoče. Kal 22. Križni tjeden … počińa se po Vuzmu v petu nedeļu. Mul hr VI a. |
|
počińati2
|
impf. (prez. pl. 3. počińaju) impf. od nepotvrđenoga počiniti; činiti, raditi. Ovde … počińaju se čuda strahovita. Matak II, 413. |