|
razlağeńe
|
n gl. im. od nepotvrđenoga razladeti; čin kojim se što rashladi, rashlađenje; usp. razlağejńe. [S. Mikula] da bi … lahkotu včinil i razlağeńe putnikom, plašč svoj biškupski … hitil je … proti nebu. Švag I, 45. |
|
razlagańe
|
n (sg. N razlagańe, L -u) gl. im. od razlagati. 1. isto što razlučavańe 1. B (s. v. distinctio … razlagańe … razložeńe … razlučańe … razluka), X (s. v. stinguo … distinctio). 2. objašnjavanje, tumačenje; interpretacija; usp. interpretacija, istolmačeńe, istolnačeńe, istomačeńe, očituvańe 4, pretolnačeńe, pretolmačeńe, pretumačenje, rastolmačeńe, rastolnačuvańe, razložeńe 1, razumeńe 1, razvezańe 3. b, razvijańe 2, razjasneńe, rastolnačeńe 1, tolmačeńe. B (s. v. syllogismus … muder razlog … zročeńe … razlagańe … zrokom govoreńe … tverdeńe), J (s. v. dialectica … mudropregovarjańa znanstvo … navuk razlagańa i pregovornosti, exegesis … razsvetleńe … razlagańe … lepo … razumno napervo davańe, explanatio 2. … razlagańe … raztolnačeńe … razumlivo napervo davańe, explicatio … razlagańe … raztolmačeńe, etymologia … izpeļavańe… iz početka … iz korena razlagańe koje reči), P (s. v. commentarius … kniga rukopisna ali takaj štampana u koi je ali imenik od česa nareden ali kratko popisańe stvarih čtenih … čujenih … videnih … ali ovih istih razlagańe i tomačeńe ali su za to poznamenovana da se more človek lasneje iz ńih spametovati 337), X (s. v. res … ratiotinatio). Duh Sveti je … koi cirkvu vu razlagańu svete vere istin razsvečuje. Krist blag II, 6. |
|
razlagati
|
impf. (inf. razlagati; prez. sg. 1. razlagam, razlažem, 3. -e, razlaga, pl. 3. -aju, razlažu; imp. pl. 2. razlagajte; ptc. prez. sg. N m. razlagajuči; pril. prez. razlagajuči, razlagajuč). 1. isto što rasvečuvati 1. B (s. v. argumentator 2. … tverdim … razlažem po načinu i redu govoreńe pervoga, sentitio … gusto činim … u sebe premišļavam … razlažem, superargumentator … zverhu zročim se … zverhu tverdim … zverhu razlažem, syllogismo … razlažem … zročim … zrokom govorim), J (s. v. definio … izpisujem … izpisavam … z razumom razlažem, diluo 3. … razlažem … raztolnačujem … razlagam, exegeticus … raztolnačujuči … razlagajuči … razsvetlujuči, explano 2. … razlagam … razlažem reči … raztolnačujem, explico … razlagam … razlažem … raztolmačujem), X (s. v. pono … expono). Šatan … ļubav razlaga, raspravļa, svectva čini odurjavati ta vsa mej kerščenike donaša, lulek i hudo seme se govori. Vram post A, 50. Verne se onda on i zapoved nepoznanoga toga starca bogatcu razlagajuči z dvakrat vekšum plačum be odpuščen. Nadaž 70. Sveti Januš … razlaže i tolnači ono kaj nam teško je razmeti. Matak II, 357. Razlagajte ńe [naredbe vašega reda] poleg vaše lastovite glave i dopadańa. Verh 591. 2. promišljati, umovati. B (s. v. ratiocinor … razlagam … razumom razbiram … 2. razlagati z redom; razlažem). 3. isto što razlučuvati I. 2. B (s. v. distingvo … razlažem … razložil sem … razlučujem), X (s. v. stinguo … distinguo). 4. isto što deliti I. 1. H (s. v. razlagam), B (s. v. centurio … stotinim … na stotine ili na sto i sto razreğujem … delim … razlažem na stotine i stotine; razlažem). Pervu nedeļu po Treh kraļeh … teršci [su se] … navadili … marhu svoju … dogoniti … i … po hižah … razlagati. Starine 26, 8. 5. u svezi suproti ~ pobijati čije argumente, iznositi suprotne argumente. J (s. v. confuto … suproti razlažem … suprot odgovarjam … pišem … pogovarjam). |
|
razlagavec
|
m 1. isto što razložitel 1. [Nenaviden človek] sudi od neznaneh stvarih … kakti gatal i razlagavec seń. Krist žit I, 319. 2. računovođa. B (s. v. ratiocinator … razlagavec). |
|
razlagoden
|
adj. isto što lagoden 2. B (s. v. temperatus … lagoden … razlagoden … lagodno vreme). |
|
razlaguvati
|
impf. (prez. sg. 1. razlaguje) isto što rasvečuvati I. 3. Pokedob da je [Bog] nam pravo spoznańe [veru] i pravu ļubav dal, kak to sledeči red [u pismu sv. Ivana] razlaguje. Danica (1847) 77. |
|
razlamati
|
impf. (prez. pl. 3. razlamaju) impf. od pf. razlomiti; rastavljati na dijelove; usp. razlandavati. Vidļive znamenke po kojeh se ovi prosti glasniki vu knjigah i pismih razlamaju, imenujemo slove. Prav pis 1. |
|
razlamļati
|
impf. (prez. sg. 1. razlamļam) impf. od pf. razlomiti; lomiti, trgati; usp. razlamļuvati. J (s. v. confringo … razlamļam … potirem … raztrupavam). |
|
razlamļuvati
|
|
|
razlandańe
|
n (sg. G razlandańa) gl. im. od razlandati; odvajanje, razdvajanje; u svezi razlandańa znanost znanost o dijeljenju stvari, predmeta i sl. B (s. v. razlandańa znanost). |