Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

razmrvleńe

n (sg. N razmervleńe) gl. im. od razmrviti (se); postupak kojim se što pretvara u sitnije čestice, usitnjavanje, mrvljenje; usp. razvaleńe 3. B (s. v.  resolutio 2. … razmehkčańe … rasipańe … razmervleńe … razvaleńe).

razmrvļivati

impf. (sup. razmarvļivat) impf. od pf. razmrviti; isto što mrviti. Primite pretežke biče sarditosti ter pojte poganske razmarvļivat kosti. Zrinski 288.

razmrvļuvati

impf. (prez. sg. 1. razmervļujem, razmërvļujem) impf. od pf. razmrviti; isto što mrviti. B (s. v.  allido … razmezgnujem … razmervļujem … razmervil sem … razmerviti … mërvim, comminuo … drobim … razdrobļujem … mërvim … razmërvļujem … kruham … zkruhati, diminuo … pomenšavam … razmervļujem … razdrobļujem, perfrio … razdroblivam … razmervļujem … zribavam, resolvo 2. … razmehkčavam … razmervļujem … na drobno terem;  razmervļujem).

razmučeńe

n gl. im. od razmučiti; isto što muka12. J (s. v.  discruciatus … razmučeńe … trapļeńe … muka).

razmučiti

pf. (prez. sg. 3. razmuči) isto što izmučiti. Kervava to zver je pak ļutost još ova ceļomu svetu če tuge pripravit, vseh sunca gde goder prekriva, razmuči. Henr 179.

razmučuvati

impf. (prez. sg. 1. razmučujem) impf. od pf. razmutiti.
1. otapati, rastapati. B (s. v.  dissolvo 4. … raztaļujem … razmučujem …omekčujem).
2. isto što mutiti I. 2. J (s. v.  disturbo … mutim … razmučujem).

razmudruvati

impf. intenzivno (o čemu) razmišljati, mudrovati. Durchgrübeln, v. na drobnom, na tenkom premisliti, premudruvati, razmudruvati. Krist anh 93.

razmutiti

pf. (inf. razmutiti; prez. sg. 3. razmuti; imp. sg. 2. razmuti; pridj. pas. sg. N m. razmutčeni) razmutiti, rastopiti. B (s. v.  dissolvo 4. … raztaļujem … razmučujem … razmutiti … omekčujem). Nikaj ni hasnovitešega kak razmutčeni vu vodi cukor piti. Danica (1848) 127.

raznašańe

n gl. im. od raznašati; uništavanje, razaranje. J (s. v.  depopulatio … porobleńe … raznašańe … razbiańe).

raznašati

impf. (inf. raznašati; prez. sg. 1. raznašam, 3. -a, pl. 2. -ate; pridj. akt. sg. m. raznašal, pl. m. -i; pril. prez. raznašajuči).
1. odnositi na razne strane, na razna mjesta, raznositi. B (s. v.  angari … posli su bili kraļevski pri Peržianeh koi su liste raznašali kakti sada pošte), X (s. v.  fero … disfero), P (s. v.  tabellarius … listonos … koi liste sim i tam po varaših ali gospodi … raznaša 314). Deske … slapi zburkanoga morja okolu jošče raznašali jesu. Rob I, 54. Na protuletje najpervič daj zemļu preorati, povlačiti i onda stoperv gnoj raznašati. Danica (1840) 24.
2. 
a. pronositi vijesti na razne strane, razglašavati. H (s. v.  raznašam … raznašam glas), B (s. v.  diffamo 2. … razglasujem … sim i tam po vseh stranah glas raznašam, nugiger … niščeten … ničemuren … kaj babke … norie sim tam raznaša, rumifero … glas nosim … raznašam … glasim … razglašujem; norie 2. … laži … norie zbadajuči … norie raznašajuči, posel 2. … posel ki glase raznaša, razglasitel 3. … razglasitel koi glase raznaša, razglasujem … glas raznašam, raznašam), J (s. v.  divulgo … razglašujem … raznašam). Ispitavaj od perve gospodarov i gospodaric kak su se deržali pri ńih, nisu li klateži, proklińavci, blazniki, lotri, ali raznašajuči stvari viğene. Hiž kniž 64.
b. klevetati, ogovarati. Verläumden, v. a. ogovarjati, razglasiti, razglašuvati, raznašati, počerneti koga, obgrizavati. Krist anh 135.
3. materijalno oštećivati (koga) odnoseći vrijedne stvari, oduzimati. J (s. v.  compilo … opleńujem … robim … raznašam, diripio … razjagmujem … razgrabujem … silom jemļem … raznašam, expilo … razbiam … oplenujem … silum jemļem … raznašam). Dojde … pravični sudec … i ispitavati počne … kam je cirkveno blago? Onda se poznati hoče gdo je je … potrošil, onda se budu videli sledi oneh koi su je raznašali … po hižah svojeh. Zagr razg 88.
4. razdvajati, odvajati. J (s. v.  distraho … razvlačim … razvlekujem … raznašam).
5. u svezi ~ oči gledati okolo, ogledavati se. B (s. v.  circumaspicio … vokol gledim … vertim očima … raznašam oči).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU