| raznašavec | m onaj koji (što) raznosi. B (s. v. canis 4. … koi pri jednom kaj čuje pri drugom prilaže … lažih raznašavec). |
| raznavati | pf. (pridj. akt. sg. m. raznaval) doći do osjetilne spoznaje o čemu, raspoznati, razaznati. K noči pogibeļ tak slabo raznaval je svoju. Henr 199. |
| raznesti | pf. (inf. raznesti; prez. sg. 3. raznese, pl. 3. -eju; pridj. akt. sg. m. raznesel, f. -sla, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. raznešen, n. -o, f. -a, pl. N m. -i). |
| raznešeńe | n gl. im. od raznesti; isto što razjagmeńe. B (s. v. direptio … razjagmeńe … razgrabļeńe … raznešeńe). |
| razniknuti | pf. (prez. pl. 3. razniknu) uroditi cvjetovima, rascvjetati se. Vi, kako sestre Marta i Magdalena prosite da žive po nasleduvańu svojeh krepostih, vu sineh i dece horvatske i mertve kosti ńegove razniknu i cvet kažu, vu sineh domovine, vu mladosti. Kerč najvr 35. |
| razniknuvati | impf. (prez. sg. 1. razniknujem) impf. od pf. razniknuti; isto što klicati1. J (s. v. progermino … razniknujem … proniknujem … klicam … proklicavam … zelenim se … klice ali pupke pustjam… puščam), X (s. v. pullus … repullulo … razniknujem). |
| raznizati | pf. (pridj. akt. sg. f. raznizala) ovjesiti, nanizati ogrlice, lance. Lance [bi] zlate raznizala, końa okinčila … a bi tvoja bila. Popev 189. |
| razno | adv. samo u svezi na ~ pojti v. pojti. |
| raznositel | m (pl. N raznositeli) onaj koji (što) raznosi, raznositelj. B (s. v. angari … posli su bili kraļevski pri Peržianeh koi su liste raznašali kakti sada pošte ... raznositeli listov cesarskeh … listniki kraļevski). |
| raznositi | impf. odnositi na razne strane, raznositi. Zatem se mora takaj ona zemļa na kojoj je čez zimu gńoj ležal po celoj zemļi raznositi. Danica (1840) 24. |