Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

razdrobiti

pf. (inf. razrobiti; pridj. akt. sg. m. razrobil; pridj. pas. sg. A f. razrobļenu) isto što porobiti 1. H (s. v.   razrobiti).  [On je] obetal da hoče … dare cirkve jerožolimitanske ku je prervo razrobil, poslati. Habd ad 432.

razrod

n isto što narod 2. J (s. v.  propago 2. … razplod … narod … plod … razrod).

razroditi

pf. (inf. razroditi; pridj. akt. sg. m. razrodil) povećati, proširiti. B (s. v.  augeo … razplodivam … razplodil sem … razrağam … razrodil sëm … razroditi … vnožim … vnoživam).

razrovati

pf. (pridj. akt. sg. m. razroval) isto što razmetati1I. 4. [On je] pokojnoga purgara [grob] razroval. Danica (1843) 24.

razrušeńe

n (sg. N razreušeńe, L -u) gl. im. od razrušiti; isto što porušeńe 1. B (s. v.  demolitio … porušeńe … razrušeńe … raztepeńe … razvaleńe; izverneńe 2. … izverneńe … preverneńe … razrušeńe). Namera ńegova … jest … priprave načiniti k premembi ili boļe rekuč, razrušeńu iste hiže. Nov horv 314.

razrušitel

m
1. onaj koji što ruši, uništava. B (s. v.  fundańe … koi tak fundava … razrušitel).
2. isto što poteritel. B (s. v.  conquassator 2. … razrušitel … poteritel).

razrušitelica

f od m. razrušitel; provalnica. B (s. v.  conquassatrix … razrušitelica … skup stresitelica).

razrušiti

(se) pf. (inf. razrušiti, razrušiti se; pridj. akt. pl. m. razrušili; pridj. pas. sg. N m. razrušen, n. -o, f. -a).
I. porušiti sve redom, razoriti; usp. razdrti I. 2, rastreskati 2. B (s. v.  conquassatus … raztreskan … razrušen … potert, diruo … vrušujem … obaļam … razrušujem … do zemļe razrušiti nekaj ali razvaliti, dirutus … podert … vrušen … razrušen … razrušena … razrušeno, perverto … razrušiti hiže, semidirutus … napol razrušen, tollo 5. … rušim … razvaļujem … varaš iz temela razrušiti; šanc … razrušiti). Vse su razrušili, vse su razmetali. Domj kraj 5.
II. refl. ~ se srušiti se. B (s. v.  conquasso … razrušujem … od potresa razrušiti se).

razrušļiv

adj. kojega je moguće razrušiti. B (s. v.  quassabilis 2. … razrušļiv).

razrušuvati

impf. (prez. sg. 1. razrušujem) isto što razmetati21. B (s. v.  conquasso … stresujem … skup tresem … razrušujem … razsipļujem, deleo 3. … zatiram … razrušujem, demolio … porušujem … razrušujem … raztepļem … razsipavam … zatiram, destruo … do temela … do niščeta razrušujem … skončavam … nekaj razmetati, diruo … podiram … vrušujem … obaļam … razmečem … razrušujem, inaedifico 2. … razrušujem, perverto … preobračam … prevračam … prehitavam … razrušujem;  razvaļujem s uputom na razrušujem).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU