| razdrobiti | pf. (inf. razrobiti; pridj. akt. sg. m. razrobil; pridj. pas. sg. A f. razrobļenu) isto što porobiti 1. H (s. v. razrobiti). [On je] obetal da hoče … dare cirkve jerožolimitanske ku je prervo razrobil, poslati. Habd ad 432. |
| razrod | n isto što narod 2. J (s. v. propago 2. … razplod … narod … plod … razrod). |
| razroditi | pf. (inf. razroditi; pridj. akt. sg. m. razrodil) povećati, proširiti. B (s. v. augeo … razplodivam … razplodil sem … razrağam … razrodil sëm … razroditi … vnožim … vnoživam). |
| razrovati | pf. (pridj. akt. sg. m. razroval) isto što razmetati1I. 4. [On je] pokojnoga purgara [grob] razroval. Danica (1843) 24. |
| razrušeńe | n (sg. N razreušeńe, L -u) gl. im. od razrušiti; isto što porušeńe 1. B (s. v. demolitio … porušeńe … razrušeńe … raztepeńe … razvaleńe; izverneńe 2. … izverneńe … preverneńe … razrušeńe). Namera ńegova … jest … priprave načiniti k premembi ili boļe rekuč, razrušeńu iste hiže. Nov horv 314. |
| razrušitel | m |
| razrušitelica | f od m. razrušitel; provalnica. B (s. v. conquassatrix … razrušitelica … skup stresitelica). |
| razrušiti | (se) pf. (inf. razrušiti, razrušiti se; pridj. akt. pl. m. razrušili; pridj. pas. sg. N m. razrušen, n. -o, f. -a). |
| razrušļiv | adj. kojega je moguće razrušiti. B (s. v. quassabilis 2. … razrušļiv). |
| razrušuvati | impf. (prez. sg. 1. razrušujem) isto što razmetati21. B (s. v. conquasso … stresujem … skup tresem … razrušujem … razsipļujem, deleo 3. … zatiram … razrušujem, demolio … porušujem … razrušujem … raztepļem … razsipavam … zatiram, destruo … do temela … do niščeta razrušujem … skončavam … nekaj razmetati, diruo … podiram … vrušujem … obaļam … razmečem … razrušujem, inaedifico 2. … razrušujem, perverto … preobračam … prevračam … prehitavam … razrušujem; razvaļujem s uputom na razrušujem). |