|
razum
|
m (sg. NA razum, G -a, D -u, L -u, -e, I -om, pl. N -i, G -ov, A -e). 1. isto što pamet 1. H (s. v. ki kriči prez reda … prez razuma, razum, razum hiter, razum stalen), B (s. v. ab re … prez razuma … prez pameti … prez zroka … nezpametno i nedostojno, abderologus ... koji prez razuma govori, acies ... oštrina pameti i razuma, amussis … na belom kamenu žnora ili poteza bela t. j. ļudi prez razuma i pameti … gole glave … i ki z nestanovitemi načini kaj potverğavaju, balbutio … kak deca čine još prez razuma, brutus 2. … nerazložit … tup … prez pameti i razuma, comminuo … pameti jakost ali razuma moč pomenšati, indoles 2. … razum … mudrost … tuliko be vu ńem razuma, ingenium ... razum … pamet … priošter razum… po drugoga razumu liste delati, intellectus … razum … pamet, mens ... pamet … razum, politulus … čist … muder i ošter razum, prudentia ... razum … razumnost … pamet, quo … z kem je gdo vekšega razuma … z tem skerbliveji je kada koga vuči, ratio … razum … razbor, ratiocinor … razlagam … razumom razbiram, rationabiliter … razumno … z razumom; razum … razum hiter … razum stalen), J (s. v. brutus … prez razuma, caligo … tupa pamet ali tup razum, definio … ispisujem … ispisavam … z razumom razlažem, intellectus … razum, machina … poleg razuma i meštrie napravļeno orudeļe, mens … pamet … misel … razum, oblimo 2. … obiļe slepi pamet i razum, rationalis … razumen … razumni … razumļiv … razum imajuči … razborni), P (s. v. intellectus … razum 1036), X (s. v. gigno ... ingenium … razum, video ... prudentia … razum). Ļudje su razlučeni od niemih stvari razumom i pametjum. Perg 3. Človek razum ima, hoteńe i pamet. Habd ad 3. Kade ste čuli da bi s. ļudi ... po hižah kurvinskeh tance vodili … skačuč kot maneni prez razuma i pameti. Zagr I, 149. Tak nas razum vuči i spoznańe potverğava. Lal vrač 46. Nevidļivo kakovo bitje, iliti duh, zrok biti mora onoga kaj oni z tupem svojem razumom preseči ne mogu. Rob II, 73. Ne žeļa samovlasnoga vu hiži gospoduvańa, nego boļe razum [neka] kraļuje. Brez diog 89. Kaj ovo frfra prez pameti i razuma. Tamburl 72. fig. Kako druge stvari mene seń doseže, oči i ves razum ki mi tiho zveže. Noč viğ 43. Daj razumu počinka, ter zatruğeno po dugom navuku telo jeden put razveseli. Brez al 4. (u poslovici)B (s. v. razum … razum misli razum sudi ali sreča največ prudi). 2. isto što znanost. B (s. v. uma … razum s uputom na znanost). 3. ponašanje koje je u skladu s razumom, razboritost; uljudnost. B (s. v. civilitas …sega dobra varaška… znanost … tihota … razum i čednost varaška). 4. shvaćanje, razumijevanje. [Bog] dehne v ńe da bi prieli Duha Svetoga na razumenje i razuma pisma svetoga. Vram post A, 106a. 5. dokaz, posljedak; argument; razlog. Glava [je] najvekši i najpoglavitejši vud i kotrig, v kotere vunešni i nuterni razumi najboļe se i največe javlaju, skazuju i ladaju. Vram post A, 141. Jednum rečjum, nai se čine vojske, nai se nahağaju meštrie, nai se razumi bruse vu vnogom navuku. Šim sl 17. Da bi kuliko goder vnoge i velike človek razume pred kerstom včinil, tak mu se [grehi] oproste po kreposti s. kersta. Mul zerc 5. 6. prav. svrha, smisao,ratio kakve pravne odredbe. Poleg razuma artikuluša 18ga ... vsakojačko vadašeńe, illiti lov ... vsem kmetom kak najoštreše pripovida se. Urb 17. 7. u svezama bistroga razuma isto što muder 1. Bila [je Hema] bistroga razuma. Gašp III, 60; debeloga / dobroga / otprtoga / velikoga / razuma isto što pameten 2. B (s. v. amaracinum … plemenita ovoga oļa duha … priklada se ļudem debeloga razuma … bedastem koi zveršeneje navuke nemoguči doseči gizdavo zaništar meču; razum … koi je dobroga razuma), J (s. v. acer 5. … človek velikoga razuma … tolnača i pameti). Juliana de Moškou bila je … odpertoga razuma. Kerč dužn 13; dvojega razuma isto što dvojen 2. B (s. v. amphibolon … dvojno … dvojbeno … dvojega razuma … na oba kraja bijuče). 8. izr. biti pri dobrom razumu, ~ još služi (koga) isto što biti pri pameti s. v. pamet. Vidim strašno zemļa da se je otprla, otkuda les zide … s koga telo zide ko beše vumrlo, još jezik i razum služaše mu vrlo. Noč viğ 43. Betežnem, ako je moguče, dati se ima posledńe mazańe, doklam su jošče pri dobrom razumu. Katek 99; dojti k razumu / ~ si dati isto što dojti k pameti s. v. pamet. B (s. v. persvadeo … razmeti se … razum si dati … vglaviti se). Kaj se … človek … kada k razumu dojde pod smertni greh je dužen vučiti? Mul šk 29. I zato taki dojduči k razumu, Bogu vsega je se alduval. Kerč živ 3. Kaj vsaki človek, poklam kak k razumu dojde, znati i veruvati mora, da zveličeńe zadobi? Katek 4; na ~ davati v. davati; otpreti / otvoriti / presvetiti / presvititi / rasvetiti ~ isto što otvoriti pamet s. v. pamet. Duha Svetoga svetlostju pamet i razum odtvoriti i presvietiti hoče. Vram post A, 74a. Krištuš vučenikom svojim odtvori i odpre razum i razumenja pisma. Vram post A, 103. Gospone … razum presveti, želeńe zažgi. Mil vert XV. [Gospone] … razum rasveti, hoteńe zažgi da … molitvu moju zveršiti budem mogel. Mul hr XV. Zdigni k tebi preslabo serdce moje, presviti razum i pamet moju. Mul jač 68; početi razumom živeti / ~ dobivati postati, postajati razuman; postati svjestan svojih djela; odrasti, odrastati. Gda se je okerščen človek dužen spovedati? Potle kak počne razumom živeti te grešiti, okolu desetoga godišta. Petret 251. Kada dete počne razum dobivati, naj paze roditeli da ... ne čuje zle reči. Mul šk 470; popasti / prijeti z razumom / v razumu držati isto što imati na pameti s. v. pamet. B (s. v. concipio … popasti … prieti … z pametjum … razumom). Alekšander i Herkuleš … viteštvo v razumu deržahu. Magd 78; potemneńe razuma isto što iz pameti stečeńe s. v. pamet. Pijanščina i nečistoča idu skup i potemneńe razuma. Krist žit I, 322; ~ pogubiti / z tmicum se opstirati isto što bluditi z pametjum s. v. pamet. [Doktor] je najpervo razum i pamet pogubil, pamet pak pogubivši v neku četerńu se je naglavce hitil. Habd zerc 74. Pijan jesem bil 2 krat da sem razum pogubil. Gašp II, 904. Kada se vre jeden put serdce tvoje pokvari, onda se bude na skorom takaj i razum tvoj z tmicum obstiral. Krist blag II, 286; (z) razumom dosegati / dosigati / dostigati / dostiguvati / zeznati isto što dohitavati pametjum s. v. pamet. B (s. v. comprehendo 3. … razumom dosežem … dostižem … razmem; dohitavam 2. … dohitavam pametju … dosežem razumom), J (s. v. percipio … z razumom dostigujem … dosigam … dosižem … dobro razmem). Ni človek sam sebe … ni ove stvari stvorene, spoznati i zeznati istino razlogom i razumom svoim zveršeno i pono, ne more. Vram post A, V. |
|
razumčec
|
|
|
razumen
|
adj. (sg. N m. razumen, razumni, n. -o, f. -a, GA m. -oga, D m. -omu, -em, I m. -em, pl. N m. -i, n. -a, f. -e, G m. -eh, D m. -im, -em, A m. -e, I m. -emi; komp. sg. N m. razumneji, pl. N m. razumneiši; superl. sg. G m. najrazumnešega, D m. -emu). 1. koji se ponaša i postupa u skladu s razumom, razborom, razuman, razborit; uravnotežen, odmjeren; usp. pri dobre pameti s. v. pamet, razboren, razborit 1, razlogoznan, razložen 1, razložļiv 1, razumļiv, razumnorazložen, spameten 1. B (s. v. circumspectus ... razumen ... koi ali koja na vse marļivo pazi i merka, intelligens … razumen, ratio … razum … razbor … rationis particeps … razumen, rationabilis … razložen … razumen … zročen … spameten … razumna odluka, rationalis … razborni … razumni … razborna stvar), J (s. v. judiciosus … spameten … razumen, prudens … razumen … razlogoznan … razborni … razborit, ratiocinatio … razumno s sobom dokančańe … pametno razložeńe … razlog, rationalis … razumen … razumni … razumļiv … razum imajuči … razborni). Sinove ovoga svieta jesu razumneiši od sinov svetlosti v narodu svojem. Vram post A, 179. Jedna je spametna i razumna, druga je luda i prespametna. Habd ad 698. Razumnem i spametnem gosponu rihtaru ... prošńu moju ponizno preporučam. VZA 13, 58. Ako si razumen, odgovori bližńemu. Danica (1840) 8. fig. I zda je on isti ki je onda bil, Bog onak zmožen i strašen, serdit i milostiv, pravičen, razumen. Petret 234. [Bog je] pravičen, razumen. Citara 298. 2. koji je bistra uma, inteligentan; učen; vješt (u čemu); usp. muder 1, razborit 2. H (s. v. razumen), B (s. v. catus … opazen … vučen … muder … razumen … tenko pameten, classicus … razumen i vučen pisec … veruvan početnik kńižni … dober pisec, cordatus 2. … muder … razumen, intelligens … razumen, oraculum … mudre i razumne reči govoriti, plectripotens … razumen … razumnik tisk. razmunik mužike, prudens … razumen … spameten … vučen … vu tolnačeh razumen človek … vu obnašańu časti razumen … spameten, sanus … razumen … spameten … razumna pamet … moliti je treba da buš zdrav i razumen … spameten … pri dobre pameti … spameten človek; razumen, znan 2, zpameten s uputom na razumen), J (s. v. sagio … oštro i šegavo poznavam … razmem … oštro razumen jesem, sapiens … muder … razumen … znanospameten, sapio … pri dobroj pameti jesem … razumen i spameten jesem), X (s. v. gigno ... ingeniosus … razumen, lego ... intelligens … razumen, video ... prudens … razumen). fig. Ovo ja vas pošiļem kako ovce naposred vokov, budete razumni, kako kače i preprosti kako golobi. Vram post B, 29. Visoko razumneh navučitelov skladna reč jest. Nadaž 131. 3. što počiva na razumu, što se temelji na logičkom razmišljanju, logičkim razlozima; u skladu s očekivanjima, umjeren (o postupcima, odlukama, uzrocima ); usp. razborit 3. Kaj govoriš, o sveti kraļ David, vu tvojem žoltaru 148 vu kojem vse stvari sveta ovoga, razumne i nerazumne ... pozivaš na hvalu zdavańe ... Bogu? Gašp III, 335. Koje človek z razumnemi zroki od kakvoga zla ne more, mora z čutlivemi načini otputiti. Brez mat 92. fig. Ļubav je berza, odperta, mila, vesela i lepa, jaka, terplivna, verna, razumna, dugoterpna, batriva i sebe sama nigdar ne iščeča. Kempiš 99. 4. u im. službi (pl. m.)razumni oni koji su razumni, razboriti. Mora [navučiti] ar su to vsi razumni dužni dobro razmeti. Mul šk 7. Osmehavec išče mudrost, ali ńu ne najde; razumnem je lehek navuk. Krist žit I, 289. 5. u svezama malo ~ koji je ograničen, koji ne može normalno rasuđivati. Ostavil je car dva sina Petra i Ivana, ali jeden preveč mlad, a drugi malo razumen. Vitez raf 204; ~ vu mužike koji je nadaren za glazbu, koji je muzikalan. B (s. v. razumen 3. … razumen vu mužike). |
|
razumenje
|
n gl. im. od razumeti (se); isto što razumeńe 1. [Bog] dehnu v ńe da bi prieli Duha Svetoga na razumenje. Vram post A, 106a. |
|
razumeńe
|
n (sg. NA razumeńe, G -a) gl. im. od razumeti (se). 1. shvaćanje (čega), mišljenje (o čemu); usp. razumenje. B (s. v. allegoria … tuje ili skrovno govoreńe aliti preobračańe nekoje t.j. da drugo rečmi a drugo z razumeńem kaže; razumeńe). Je i na kaču, gledeči hištoriomskoga razumeńa to prokletstvo hičeno od Boga. Habd ad 111. Peldu na potvrğeńe i očiteje razumeńe duguvańa rečenoga razmete ovu. Bel prop 98. Vere kerščanske fundamenti … na razumeńe prestiraju [se]. Evang 240. 2. u svezama biti jednoga razumeńa imati isto mišljenje (o čemu); biti istomišljenikom. K tomu jedne bi obodva voļe bili … jednoga razumeńa, doklam bi goder Bogu pokorni bili. Habd ad 114; biti teškoga razumeńa biti teško shvatljiv, razumljiv. B (s. v. sublimis 3); gorńe ~ v. gorńi; ~ tenko tankoćutnost, suptilnost. B (s. v. razumeńe … razumeńe tenko); stvar dvojega razumeńa ono što pobuđuje sumnju; ono što je sumnjivo, dvojbeno. B (s. v. ambiguus … dvojega ali več razumeńa stvar kakva ali govoreńe). |
|
razumeti
|
(se) pf. (inf. razumeti, prez. sg. 1. razumem, -em se, 2. -eš, 3. -e, pl. 1. -emo, 3. -eju, -eju se; aor. sg. 3. razumi; imp. sg. 2. razumej, pl. 2. -te; pridj. akt. sg. m. razumel, razumel se, n. -o, pl. m. -i; pril. prez. razumeči; pril. perf. razumevši). I. 1. isto što razmeti I. 1. a. H (s. v. razumem), B (s. v. calleo 3. … znam … razumem … zevsema razumem … zveršeno znam … dosežem … dohičujem znańem, intelligo … razmem … razumem … dosežem … dostižem … pametjum spoznavam; razumem … 2. razmeti iz lista), J (s. v. griphus ... zapleteno … zmeteno govorjeńe koje se niti razumeti niti raztolnačiti lahko ne more, leo … iz jednoga druga ali iz česa maloga vnoga i vekša spoznati … prevideti … razumeti … preceniti). Morebiti filožofi s toga su nekaj naturalskim spoznańem razumeli i spoznali, kotere oni zovo, inteligenciaš. Vram post B, 95. Lehko vsaki človek razumeti more kulike je jakosti smert. Habd zerc 219. Rasposla [apoštole] po vsem svetu, nazveščat ļudem reč božju, da bi čujuč razumeli. Citara 259. Razumem ja kam to cila. Brez diog 116. fig. Oh kulika radost bude … Zmožnoga … skrovnost razumeči. Magd 47. 2. dobiti jasnu predodžbu o uzrocima, razlozima (čega), pojmiti, shvatiti (što).Hoče razumeti da on ki nečisto, pogano, grešno i hudo žive, ne biti človeke, nego lepra kip i teńu človeču. Vram post A, 193. Da bih tvu ... mogal ... skrovnost razumeti … znal bih tvu dobrotu /tisk. dobratu/ boļe razsuditi. Magd 59. Ova razumevši telo, od duše obori se proti ńe, ter je počne vu oči postavļati, odgovarjajuč. Zagr I, 6. [Ova] bi nevučeni krivo razumeli i tak od božje istine daleko zabludili. Mul pos 48. 3. teol. shvatiti smisao, značenje temeljnih točaka u nauku vjere i vjerskih dogma. Ništarmeńe prez reči ... i Pisma svetoga ne mogo se ta sveršeno od nas ni spoznati ni razumeti nego po vere. Vram post A, VI. Nigdor otajnosti ... mane svetoga šakramentuma ... ne mogal razumeti. Bel prop 68. 4. samostalno i u svezi ~ k čemu isto što razmeti I. 2. B (s. v. calleo ... znam … zevsema razumem ... dohičujem znańem; človek 16. ... človek velikoga znańa i koi vnogo razume). Spodoben skoposti vodeni beteg doktorje razumeju. Vram post A, 213. A on ali nikaj ali malo k vračtvu razume. Habd ad 323. 5. u svezi davati ~ v. davati. II. refl. ~ se 1. isto što razmeti II. 3. Svetcko blago, razumeju se lepi i veliki gradi … jesu nezgovorne gizdosti prilike. Habd zerc 102. 2. u svezi ~ se k čemu isto što razmeti I. 2. Več se k oružju i k vojskam razumem, nego k pravdam. Habd ad 778. |
|
razumevańe
|
n gl. im. od razumevati (se). 1. shvaćanje; razumijevanje. Kada pisec svoju knigu bi bil doveršil … spoznal je da rečena kniga za čtavcov … razumevańe preveč velika bi bila. Lal vod 6. 2. u svezi dati na ~ dati na znanje, upoznavati (koga s čim).Oštroča i vekivečnost muk peklenskih daje nam na razumevańe, da je strahovito vpasti vu ruke Boga živoga. Katek 127. |
|
razumevati
|
(se) impf. (inf. razumevati, razumevati se; prez. sg. 1. razumevam, 3. -a, -a se, pl. 1. -amo, 3. -aju, -aju se; pril. prez. razumevajuč, razumejuči). I. 1. shvaćati, spoznavati. B (s. v. colligo 4. … spoznavam … razumevam). 2. smatrati, držati (što); usp. ražumevati. Šalažar ovako razumeva da je [Bog] naipervo Mariu vu svoje pameti sformuval. Šim sl 29. Ovde potrebno je znati da po šakramentu pokore ne razumevamo samo onu pokoru koju spovednik za grehe naredi nego razumevamo serdčeno skrušeńe. Mul zerc 3. Meğ neizbrojnimi leštor jednomu narodu (naš najmre s ugerskim sjedińeni razumevam) občuvala je Providnost božanska onu … prednost da predobrih kraļev … zakone svoje mirno uživati more. Bedek 4. II. refl. ~ se 1. isto što razmeti II. 3. B (s. v. adveho … privesti … pripeļati i ta vsa razumevaju se ali na koleh ali na brodu ali na ladje, cautio … razumeva se segurnost z prisegum, patricii … vlastiteli ili plemenitaši rimski … keh cimer bili su cepeliši na peldu meseca okrugli po kojeh se je razumevala litera C). Ovde proščeńe ne razumeva se odpuščańe grehov … nego se razumeva oproščeńe vremenite pokore. Mul hr I. Katekižmuš je navučańe vu navuku kerščansko-katoličanskom po kojem imenu razumeva se i kniga zaderžavajuča rečenoga navuka. Katek 1. 2. u svezi skrovno ~ se (s kim) tajno se dogovarati (s kim).B (s. v. colludo … skrovno razumevati se z nepriatelem). |
|
razumitel
|
m onaj koji što shvaća, razumije; usp. razmenik, razumlivec. B (s. v. intellector … razumitel … razmenik; razumitel). Znutra sem ... pregleditel serdca, razumitel miselih, povekšitel činov, deleči vsakoterem kak mi se vredno vidi. Kempiš 173. |
|
razumiti
|
(se) pf. (prez. sg. 1. razumim, 3. -i se; aor. sg. 3. razumiše). I. isto što razmeti I. 1. a. B (s. v. accipio 4. … spoznavam i razmem … razumim), J (s. v. intelligo). Kad [paradu] … Staroslav vidiše i prodike … razumiše, od radosti z suzama se bori. Brez usp 160. II. refl. ~ se isto što razmeti II. 3. Pod imenom Slovinkińe Vile razumi se narod slovinski ili hrvatski. Brez usp 154. |