|
razvuzlati
|
(se) pf. (inf. razvuzlati se; pridj. pas. sg. N, m. razvuzlan). I. isto što razvezati I. 1. J (s. v. solutus). II. refl. ~ se isto što razvezati II. 1. Losgehen ... razvezati se, razvuzlati se. Krist anh 118. |
|
razvuzlavati
|
|
|
razvužgati
|
pf. (pridj. akt. pl. m. razvužgali) isto što razvručiti I. fig. Tu Never i Gondi svem bodešcem v ruke razvužgali puk, da vnožiju muke. Henr 193. |
|
raž
|
f bot. isto što hrž 1. B (s. v. herž … erš … raž s naznakom da je slav. ). |
|
ražaliti
|
(se) pf. (prez. sg. 3. ražali, pl. 1. razžalimo; pridj. akt. sg. m. razžalil, n. ražalilo; pridj. pas. sg. N m. razžaļen, pl. m. -i). I. isto što ražalostiti I. 1. Zakaj pak mi veseļe imamo da druge razžalimo? Verh 284. I bilo mi je žal da sem razžalil Vas. Domj kraj 71. fig. Ako neradi priatelu žalnicu činimo, zakaj smo tak nesrečni da tuliko puti Boga razžalimo? Verh 92. II. refl. ~ se 1. osjetiti žaljenje, samilost (prema komu), sažaliti se (nad kim).To se Mojžešu kruto ražalilo. Šim prod 22. 2. isto što ražalostiti II. Čehi razžaļeni za smert Hušovu … vnoge cirkve katoličanske porušili i zaterli jesu. Vitez raf 116. |
|
ražalosteńe
|
n (sg. N razžalosteńe, ražalosteńe, G razžalosteńa) gl. im. od ražalostiti (se). 1. stanje onoga koji je ožalošćen, žalost, tuga. B (s. v. razžalosteńe). Znam takaj da je … ražalosteńe oca mojega špot i prilika spomenku celomu varašu biti. Velikov 85. 2. isto što rasrdeńe. B (s. v. exacerbatio). 3. u svezi ~ srca duševna bol, patnja. B (s. v. confusio), J (s. v. exulceratio … ponovleńe žalosti … razžalosteńe serca). |
|
ražalostitelica
|
f (sg. N razžalostitelica) ona koja uzrokuje žalost, tugu. J (s. v. exulceratrix … razdražitelica … razžalostitelica). |
|
ražalostiti
|
(se) pf. (inf. razžalostiti, ražalostiti; prez. sg. 2. razžalostiš, 3. -i, -i se, pl. 3. ražaloste; aor. sg. 3. razžalosti se; pridj. akt. sg. m. razžalostil, ražalostil se, f. razžalostila se, pl. m. -i, -i se; pridj. pas. sg. N m. razžalosten, razžaloščen, ražaloščen, razžalostčen, pl. N m. ražaloščeni, sg. L. n. razžalostenem) usp. rascvileti, rascviliti, rascvioļiti, ražaliti (se). I. 1. učiniti (koga) žalosnim, rastužiti (koga).H (s. v. razžalostiti), B (s. v. razžalosten), J (s. v. percutio … z preļutem pisańem čije serdce zburkati i razžalostiti). [Ja sam] moje bližńe vnogo puti razžalostil. Zrin tov 70. Deca dužna jesu pod greh roditele svoje ne samo poštuvati, nego i … nigdar ražalostiti. Zagr IV, 73. Ne žalosti se tuliko zaradi smerti moje, ar po tom … i mene z tobum razžalostiš. Mat gen 75. fig. Danas angeli nebeski [jesu] vsi razveseleni; duhi peklenski, vsi zburkani i ražaloščeni. Švag I, 161. Ako je kaj moguče Duha Svetoga razžalostiti, tak mora ova pozabļivost i nemarnost ńega razžalostiti. Krist blag II, 5. 2. učiniti (koga) ljutim, razljutiti (koga).B (s. v. dražen 2). II. refl. ~ se postati žalostan, rastužiti se. [Človek] se nad smertjum priatela svojega raztuži i razžalosti. Habd zerc 22. Kada Kain alduval bi bil i aldove Bogu činil, spazil je da Bog ńe neče prijeti, ar bili su ńemu odurni, i zato vnoga ražalostil se je. Matak I, 585. I kruto se jako jesu razžalostili, i vsaki zmed ńih je počel govoriti. Gospone! jesem li ja? Ev 62. fig. Bratu ti ... se razžalosti ... serce strašno. Magd 98. |
|
ražalostuvati
|
impf. (prez. sg. 1. razžalostujem) impf. od pf. ražalostiti I; činiti (koga) žalosnim, tužnim, ražalošćivati, rastuživati (koga); usp. rascviļuvati, rastužavati, rastužuvati, ražaluvati I, žalostiti. B (s. v. contristo … žalostim … razžalostujem, exanimo; razcviļujem s uputom na razžalostujem, žalostim s uputom na razžalostujem, razžalostujem), J (s. v. contristo … razžalostujem … razcviļujem). |
|
ražaloščeńe
|
n (sg. N razžaloščeńe) gl. im. od ražalostiti (se); isto što dražeńe12. B (s. v. dražeńe 3. … dražeńe … razžaloščeńe … muštrańe). |