| redovučen | adj. (pl. N redovučni) koji je obučen, osposobljen za što. J (s. v. legionarius … redovučni vojniki). |
| reğenje | n (sg. G reğenja, I -em) gl. im. od rediti; isto što posvečeńe 2. b. Neki na čast cirkvenu prez reğenja i ručnoga polaganja idu. Vram post A, 234. |
| reğeńe | n (sg. N reğeńe, G -a, L -u) gl. im. od rediti. |
| reğina | f isto što retkoča 1. Ako su [slapi] … reğeši, [sunce] napravi dežğ onakov, kakova je reğina slapov. Šim prod 392. |
| reğonski | adj. koji se odnosi na Reggio nell'Emilia, grad u Italiji. [Ferenc IV. je] vojvoda modenanski, reğonski, mirandolski, masanski i kararanski. Danica (1842) 17. |
| ref | m (sg. NA ref, G -a, L -u, I -om, pl. N -i, G -ov, -of, A -e, I -i) mađ. réf, röf (iz stvnjem.)reif. |
| refek | m dem. od ref; etim. v. ref; isto što laket 3. Makar visok ni bil refek, djak je dober bil naš Štefek. Žmig stip 7. |
| refektorijum | m (sg. A refektorium, L -u) lat. refectorium; isto što obročnica. Pripetilo se je … da … neki frater došel je v refektorium. Habd ad 305. Kada bi vreme bilo k obedu pojti vu refektorium, išli su [kapucini] vu cirkvu. Zagr I, 95. [On] dojde pod obedom vu refektorium ili hižu obroka. Gašp IV, 393. |
| referendar | m (sg. G referendara) lat. referendarius; izvjestitelj, savjetnik, referent. Ništar mu se ne veruje, kajti su vre nespametnoga, da ne rečem nanavidnoga, referendara lažmi vušesa glavarova zabertvena. Habd ad 740. |
| refleksija | f (pl. A refleksije) lat. reflexio; zapažanje, komentar, osvrt na što. Vezda naj idu i publiciraju – medtemtoga prepovedam meni napotlam kakve refleksije delati. Velikov 82. |