Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

repic

m dem. od rep; prema rep 1; mali rep, repić; usp. repič. J (s. v.  peniculus … repic).

repica

f (sg. N repica, G -e, pl. N -e) dem. od repa. bot.
1. isto što repa 1. a. B (s. v.  rapulum … repica, repica), J (s. v.  rapulum … repica).
2. isto što mrkva 2. J (s. v.  pastinaca … domača ali divja merkva … merkvica … repica).
3. isto što krumpir. Krumpir, repice … die Erdäpfel. W 16.
4. u svezi kolena ~ anat. pomična kost u zglobu koljena, čašica. P (s. v.  patella … kolena repica … oblina na kolenu 104).

repič

m (sg. G repiča) dem. od rep; prema rep 1; isto što repic. Nesu došli zalud gosti da sede zavman … več su došli ovi gosti … da pojedu šaru kokoš koja ne nosi … i pipliča prez repiča. Pop i nap 13a.

repičar

m (sg. N repičar, G -a) zool. isto što žutozelenec. P (s. v.  chloris … žutozelenec… zelena zeba … repičar … od repnoga semena kojem se hrani 469).

repični

adj. (sg. I n. repičnim) koji se odnosi na uljanu repicu. Ti k narodom it moreš novim tim, gdje juha je se z oljem repičnim. Domj prov 10.

repin

adj. (sg. N f. repina) isto što repni21. J (s. v.  rapacia … cima repina, herb. rapacium … repina cima).

repina

f (sg. I repinum) augm. od rep; velik rep, repina. Teško ti ńega tak dalko zapeļaš … da se sam vrag setiti ne bi mogel kud i kak on z repinum hititi zna. Brez diog 102.

repišče

n (sg. NA repišče, G -a).
1. mjesto zasijano repom, repište. B (s. v.  napina … repišče … zemļa z repum posejana, rapina … repišče … mesto gde se seje repa;  repišče), J (s. v.  rapina … repišče … mesto z repum posejano), P (s. v.  rapina … repišče … poļe repum posajeno 50). Repišče videti ali po ńem hoditi i zajca spuditi. Seńe 42.
2. izr. iti na ~ cime pukat (vjerojatno)raditi uzaludan posao; raditi posao koji je već učinjen. Ide na repišče cime pukat. Gaj posl (s. v. i).

replika

f (pl. A replike) lat. replicatio; prav. odgovor tužitelja na obranu optuženoga. Za preprečiti vse replike, duplike i formalitaše … hoču im jeden temeļ napervo postaviti. Poslen 98b.

repni1

adj. (sg. N m. repni, f. -a, G f. -e, pl. A f. -e) koji se odnosi na rep. B (s. v.  postella … repni remen). Zrok ovoga je nesnaga repne kože. Porebno je repne dlake vduž na okol redom razdeļuvati. Živinvrač 58.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU