Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

ričet

m (G ričeta, A ričet) mađ. ricset; jelo od oljuštenoga zrnja ječma. Na stol [bi] ńim podlekli … repu, ričet ali žgance. Horv kal-b (1829) 43. Ričeta se saki kak mlatec namlati. Krl 89.

ričetnica

f (pl. N ričetnice) vrsta kraće, najčešće rimovane pjesme, uglavnom poučnoga sadržaja; usp. slagored. Slagoredi … Zmesnice ali ričetnice, to je: kratkoga večfelnoga zavjetka pesmice. Danica (1837) 107.

rička

f (sg. N rička, G riğke, A -u) kobila smeđe dlake. Kobilu lisku pri zdencu videti ali riğku pasti se videti. Seńe 23. Fuchs … (ein Pferd) riğan, rička. Krist anh 103.

ričko

m (sg. N ričko, G -a) isto što riğan 2. P (s. v.  canis charon … šufak … riğan … ričko … rička 1027).

rid

m (sg. D ridu) neobrađena zemljana površina na uzvisini. Fraterskomu imeničju i ridu (ke je vezda farovska cirkva) ovakov je negdašni začetek i stališ. VZA 6, 194.

riğ

adj. (sg. N m. riğ, f. -a, n. -e, A n. -e) koji je boje između crvene i žute, crvenkastožut, crvenkastosmeđ. H (s. v.   riğ),  B (s. v.  badius … riğ koń … riğ parip, gilvus … riğ … plav, rubellianus … pričerļen … čerļenkast … rus … riğ, rufeo … herğav sem … herğavem … riğ … žut postajem, rufo … herğavo činim … žuto … ruso … riğe činim, russeus … rus … herğav … riğ … koń riğ; farba … riğa, koń 5. … koń čerlen … riğ … 30. koń riğ, riğ … riğ koń), J (s. v.  flavus … žut … riğ, gilbus … riğ … olove farbe … vojščene farbe, rabusculus … žutkast … riğ … prižut). Zima [žitu] … dok je malo … škodi, ar tak riğe listje dobi. Horv kal-b (1818) 48.

riğan

m (sg. NV riğan, GA -a).
1. konj smeđe dlake; usp. riğančec. [Końe] z rečmi opomina, na priliku: tak je prav, moj stari riğan! Danica (1843) 46.
2. pas smeđe dlake; usp. ričko, šufak. P (s. v.  canis charon … šufak … riğan … riğana … ričko 1027).

riğančec

m dem. i hip. od riğan; isto što riğan 1. Rus najhitreše goni svoje końe … i ńe z rečmi opomina, na priliku: tak je prav, moj stari riğan! Daj ti mlajšemu rodu dobru peldu! Samo tak se opošteniš, moj mili riğančec! Danica (1843) 46.

rif

m (sg. G rifa) etim. v. ref; isto što laket 3. Pšenicu vu dugu vusku … od pol rifa vrečicu nameči. Danica (1835) 41. Da bi bog dal … tri rifa sirotke. Krl 90.

riflańe

n gl. im. od nepotvrđenoga riflati; njem. Riffelung; trljanje, masiranje (tijela).Zato da naj oni vse ńegove knige, navlastito od Fausta – ovde mu je reč zabegnula i dole se zruši: zahman je bilo vse riflańe mertvoga, več ne oživel. St kol (1819) 218.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU