Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

romar

m (sg. N romar, pl. N -i, A -e) tal. (iz lat.)romeo; hodočasnik; usp. proščenik. [Krištuš] kakti jeden romar ili putnik vu Jeružalem putujuči je se izkazal. Gašp I, 970. Vu onoj okolici, vu Kompošteli, pohağaju romari stanovitu pečinu na kojoj je ov sveti apostol moral prenočiti. Danica (1847) 89. Vsi romari, cafute i fakini pili buju z Bogom v čistoj rubenini. Krl 124.

romarski

adj. (sg. A f. romarsku, L f. -i, I f. -um) koji se odnosi na romar; hodočasnički. Dojde jenkrat … starec na vrata vu romarski opravi. Gašp III, 63.

romati

impf. (prez. sg. 3. roma) isto što hramati 1. Vnogi tam, vnogi iz dalkoga roma, pomoć tu najde i duši i telu. Domj kraj 3.

rome

n (pl. A romena) isto što rame 1. Ovcu [je] v pustine bludeču našel, na romena položil, ter domov na stan donesel. Vram post A, 199.

romiti

impf. (prez. sg. 1. romim) isto što hramati 1. J (s. v.  claudico … romim … šantam … plantam … napadam).

romuleńe

n gl. im. od romuliti.
1. žuborenje, šumorenje. B (s. v.  romuleńe reke).
2. fig. mrmljanje, gunđanje; usp. romuļeńe. B (s. v.  susurratio … šumeńe … šum … romuleńe … šeptańe … mermrańe).

romuliti

impf. (prez. sg. 1. romulim, 3. -i; ptc. prez. sg. N m. romuleči).
1. romoriti, žuboriti, šumiti. B (s. v.  romuleči, romulim … kot čine tekuče vode). Potočec voļko romuli. Gaj ožeg 3.
2. fig. potiho ogovarati; mrmljati, gunđati. B (s. v.  susurriosus … šumļiv … romuleči … mermļiv … rad šeptajuči).

romuļeńe

n (sg. L romuļeńu) gl. im. od romuliti; isto što romuleńe 2. B (s. v.  susurrum … v šumu se ili v romuļeńu nasladuvati).

rondela

f (pl. N rondele, G -ah) fr. rondelle; cvjetni nasad kružna oblika. Vuz steze vu rožah rondele dišeče … Ober rondelah i rožah gizdavih tak čudni su kipci. Domj sunc 4.

roneńe

n (sg. L roneńu) gl. im. od roneti i roniti; ronjenje. Robinzon prečudit ne se mogel zadosta nad spretnostjum koju Petek vu plavańu i roneńu je imal. Rob II, 141.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU