Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

racica

f (sg. N racica, A -u) dem. od raca.
1. mala patka, patkica; usp. račica1. H (s. v.   racica),  B (s. v.   anaticula;  ptica rajska … racica str. 437, racica), J (s. v.   anaticula).  Živad … raca, racman, racica. Im var 24. Ovu racicu, hoču reči puricu sem gepčil. Matoš vid 55.
2. u svezi ~ berečna zool. isto što pondurek 1. J (s. v.  mergus … pondurek … popek … racica berečna).
3. vrsta maloga krčaga, vrča. Vu hiže … 1 mala mazanica racica zvana. Beh 21.

racičin

adj. (pl. G n. racičinih) koji se odnosi na racica; patkičin, pačji. [Pokojni Hudmanič] bombardiral ju je [babu] … s celum košarum kokošjih jajec, ak ni nutri bilo puranskih, racičinih, paunovih i drugih jajec. Matoš vid 55.

racin

adj. isto što racji. J (s. v.  anatinus … racin … racji).

racińak

m etim. v. raca; mjesto gdje se uzgajaju pateke; nastamba za patke; usp. kotec racji s. v. racji, racnica. B (s. v.  chenotrophium 2, nessotrophion … racińak … kotec racji ali pašinec;  racińak).

racji

adj. (sg. N m. racji, n. -e, f. -a) koji se odnosi na raca.
1. pačji; usp. racin. B (s. v.  anatarius … racji … racja … racje;  racji), J (s. v.  anatinus … racin … racji).
2. u svezama čuvar / pastir ~ isto što racar. B (s. v.   anatarius;  čuvar 5, racji); kotec ~ isto što racińak. B (s. v.  nessotrophion … racińak … kotec racji ali pašinec;  racji); ~ orel zool. vrsta orla,Anataria aquila. B (s. v.  anatarius … racji orel što ti race ubija).

racki

adj. (sg. N m. racki, n. -o) etim. v. Rac.
1. koji se odnosi na Race i Racku (Rašku ), racki; usp. rascijanski. Biškupi … i špani toga orsaga … i racki despot … imaju oblast prokuratore činiti. Perg 130.
2. u svezi kraļevstvo racko Raška, Racka, srednjovjekovna srpska država; usp. rascijanska zemļa s. v. rascijanski. B (s. v.   Servia).

racman

m etim. v. raca; isto što racek. Racak, racman … der Enterich. Krist anh 48. Živad … raca, racman, racica. Im var 24.

racnica

f isto što racińak. B (s. v.   racińak).

račeńe

n (sg. N račeńe, G -a) gl. im. od račiti (se); volja, želja, htijenje, težnja za čim; usp. radohotnost. B (s. v.  libentia … radohotnost … dobrovoļnost … račeńe, prolubium … voļja … žeļa … račeńe; račeńe … povoļnost), J (s. v.  cupedia … žeļa … pohlepeńe … veliko poželeńe … račeńe jesti), X (s. v.  libet … lubido). Ovo, ali ono, poleg tvojega račeńa … budeš iskal. Kempiš 262.

račica1

f (pl. A -e) dem. od raca; isto što racica 1. Kopune i piščence i guščiče i račice i mlade praščece hoču nahajati. Ščerb 63.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU