Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

ruńe

n isto što dlakokita. J (s. v.  villus … dlakokita … zamotek dlak … lasih ali pavulic … ruńe).

ruńeš

m (sg. N ruńeš, G -a) isto što ruńavec. P (s. v.  crispus … ruńavec … ruńak … rujnolas … ruńeš … ruńeša 113).

ruńiti se

impf. refl. (prez. sg. 3. ruńi se) isto što ruńati II. P (s. v.  vestis undulata … haļa na vaļe vodene tkana ili koja se ruńi i lice premeńa kakti voda od vetrov … geńena 158).

rupa

f (sg. N rupa, pl. N -e).
1. isto što jama 1. a. B (s. v.  jama … rupa).
2. isto što jama 1. b. Pod zemļum jesu vnoge velike i široke rupe. Rob I, 208.

rupcotkalec

m (sg. N rubcotkalec) tkalac, proizvođač rubaca; usp. rupcotvorec, rupčar. B (s. v.  strophiarius … rubcotkalec).

rupcotvorec

m (sg. N rubcotvorec) isto što rupcotkalec. J (s. v.  strophiarius … rubčar … rubcotvorec koi rubce dela).

rupčar

m (sg. N rubčar) isto što rupcotkalec. J (s. v.  strophiarius … rubčar … rubcotvorec koi rubce dela).

rupčec

m (sg. NA rubčec, I -om, pl. N -i) dem. od rubec.
1. isto što obrisačec. B (s. v.  linteolum … rubčec … maramica, strophiolum … rubčec, sudarium … potni robec … rubčec … ručničic), J (s. v.  linteolum … rubčec … obrisačec … plahtica … pońavica … pečica, sudariolum … rubčec za obrisańe pota ali nosa). Filip Rahabicki … taki z velikem ufańem namoči rubčec. Gašp IV, 666.
2. manja marama koja služi kao pokrivalo za glavu; usp. mahramica 2. B (s. v.  mahrama … mahramica s uputom na rubčec ). [Ki se pripravļa na bermańe] mora imati … rubačicu ili rubčec. Mul šk 318. Zašli su ada k grobu dva apoštoli, ali nikaj nesu nutri zagledali nego … rubčec z kojem je sveta glava bila zakrivena. Gašp II, 52.
3. isto što obvijačic. J (s. v.  strophiolum … rubčec … obviačic … maramica).
4. u svezama glavovezni ~ povojec 3. B (s. v.  pittacium … glavovezni rubčec … povojec); stolni ~ isto što obrisačic. J (s. v.  mappula 2. … mali stolni rubčec … obrisačic).

rupica

f (pl. N rupice) dem. od rupa; isto što jamica 3. B (s. v.  caula 3. … foramina seu pori … rupice … jamice).

ruptura

f (sg. A rupturu) lat. ruptura; med. puknuće vezivnih tvorbi, mišića ili organa, na ligamentima kao posljedica ozljede. To [tučenoga kimlina] skupa kuhaj s pivom, doklam postane kakti kaša i toplo kakti flajštar na rupturu meči več puti čes dan. Luič 105.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU