rušica
|
f (sg. N rušica, pl. N -i) isto što rožica 3. [Našeste su] dve rušici z belimi particami ... jedna rušica vogerska s černom particom. VZA 13, 186. |
rušijanski
|
adj. (sg. N m. rušianski, G m. -oga) isto što ruski 1. Arnolduš herceg rušianski vu lovu nekak pripetce prez oružja od drugeh razlučen medveda zestane. Gašp III, 283. |
rušilo
|
n (sg. N rušilo, G -a) isto što kramp 1. P (s. v. rutrum … kramp … krušilo … (od krušim … krušiti) … rušilo … rušila (od rušim … rušiti) … železni pikač … naredba ali orudeļe koim se kaj tverdejega kopa … kruši … ruši … kakti je debeli pesek … zidine 423). |
rušiti
|
(se) impf. (inf. rušiti, rušiti se; prez. sg. 1. rušim, -im se, 2. -iš, 3. -i, pl. 1. -imo se, 3. -iju, -e; pridj. akt. sg. m. rušil, n. -o se, pl. m. -i, f. -e se; ptc. prez. sg. A m. rušečega; pril. prez. rušeč se, rušeči se). I. 1. činiti da (tko / što) padne, obarati, rušiti; usp. odirati 2. B (s. v. ruo … rušim … podiram … obaļam; okolu … rajam se … rušim), J (s. v. delapido … kameńe rušim … vdiram … podiram … odnašam … rastepļem, labefacio … habim … kvarim … rušim … porušujem), P (s. v. fragor … kreščańe je glas koi biva kada se kaj ruši ali odira – krov ali hiža od ogńa ali u šumi drevje od velikoga vihra 398), X (s. v. labo … labefacio … rušim). fig. Takov si ti ki brata tvojega špotaš, psuješ, rušiš jezikom tvojem. Habd ad 551. Ovak [Bog] ruši takaj zločeste vu najvekšu nesreču. Verh 423. 2. činiti da se što sagrađeno raspadne, rušiti; usp. razdirati I. 2, rušati. P (s. v. rutrum … kramp … železni pikač … naredba ali orudeļe koim se kaj tverdejega kopa … kruši … ruši … kakti je debeli pesek … zidine 423). Apoštoli kriveh bogov i malikov statve jesu terli i rušili. Švag I, 22. Poglej Pavla po celem Iliriumu hodečega, oživlavajučega mertve i rušečega cirkve bolvanov. Mikl izb 31. 3. činiti da (što) više ne postoji, razarati; zatirati. B (s. v. effundo … od temela rušim … zatiram … hametom i zevsema zatiram, tollo 5. … rušim … razvaļujem … urbem funditus tollere … varaš iz temela razrušiti), J (s. v. demolior … rušim … porušujem … vdiram … podiram, diruo … podiram … vdiram … razdiram … razvaļam … porušujem … vrušujem … rušim). [Francuzi] z velikemi štuki varaš rušiti začnu. Gašp III, 298. fig. [Devica] ruši i zatira onu veliku ničemurnost vu cifrańu oprave. Šim sl 20. Vsaki greh ruši i potira kakvu krepost. Matak I, 50. 4. lišavati vlasti, zbacivati s vlasti. Grehe kad hoče kraļ, taki ga služe: z jezero meči francuski rod ruše. Henr 201. II. refl. ~ se 1. gubiti ravnotežu, padati, rušiti se. B (s. v. deruo … opadam … dole se rušim, sublabor … pomalo padam … rušim se … pomalom vdiram se), J (s. v. collabasco … opadam … rušim se … k zemļi gmazim), X (s. v. ruo … ruo … rušim se … padam). fig. Kaj dobro čini ako se nebo rušilo bude, seguren ga gledel bude. Brez mat 98. 2. fizički slabjeti, propadati; usp. opadati 4. J (s. v. labasco … na porušeńe nagńen jesem … rušiti se ali opadati počińam, praecipitans … naglo opadajuči … rušeči se … na nikaj ali na konec iduči). 3. raspadati se, rušiti se. Ne bude li se teda … morje burkalo, gore rušile. Šim prod 2. |
ruški
|
adj. (sg. N m. ruški, A n. -o) isto što ruski 1. Bežeče po Podolie i Rušie ruški nekoi vojvoda pobil i potukel je. Vitez raf 156. |
rušpi
|
adj. samo u svezi ~ novec novoiskovani novčić. P (s. v. numus asper … penez novo kovan … novo vudren … rušpi novec 719). |
rušt
|
m (sg. N rušt, G -a) isto što gledališče 2. H (s. v. rušt). Takoj vidim velke hiže, Krańec rušta gori zdiže. Građa 8, 437. |
rut
|
m etim. v. ruta2; prolaz, put. Nakanil je iz dupļa svojega jeden skrovni pod zemļum rut tja do druge strani brega prekopati. Rob II, 37. |
ruta1
|
f (sg. N ruta, G D -e, A -u, I -um, pl. A -e) lat. ruta; bot. 1. samostalno i u svezi ~ trava rutvica, ruta, gorka trava,Ruta graveolens usp. kozja ratvica s. v. ratvica, rutica. H (s. v. ruta … iz rute … rutum namazan ali obvezan), B (s. v. anonis … trava kruto bodeča … ima listje spodobno k rute, besata … seme rute trave, peganum … ruta trava, ruta … ruta ili rutica trava). [Margareta] veli da se nigdar ne boji copernice koji nosi rutu, veleštin i opih posvečen pri sebe i češńaka i luka. VZA 4, 118. Za legeg porod ženam … stuci rute [i] daj popiti. Medik 14. Ruta ali rutica: rastje vsakom znano i suprot vnogem betegom hasnovito. Krizm raj 226. 2. u svezama divja / lozna ~ lozna ruta,Ruta silvestris usp. divja rutica s. v. rutica. B (s. v. centonalis … ruta sylvestris … lozna ruta, ruta 2. … divja ruta); pelin ~ isto što pelin 1. c. Hočeš začuvati sukno od mola, postavi vu ńe pelina rutu. Šim prod 93; vinska ~ vrtna ruta,Ruta hortensis. B (s. v. ruta 2. …vinska ruta); zidna ~ zidna ruta,Ruta muraria. B (s. v. ruta 2. … zidna ruta; zidna ruta). |
ruta2
|
f (sg. L ruti) fr. route; smjer, pravac. Korače oficiri i unteroficiri pred svoje plutone tak da front proti desnom krilu naprave i ostanu pri ruti iliti redu koja najpervo van zderčati mora. Exer 20. |