Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

sinek

m (sg. N sinëk, sinek, G -a, -nka, D -nku, sineku, A -nka, sineka, V sinko, sinek, I sinekom, pl. N sinki, G -ov, D -om, A sinke, sineke, V sinki, sinci, sinkove) dem. i hip. od sin.
1. isto što sin 1. a. B (s. v.  filiolus … sinëk … sinič;  sinek), J (s. v.  filiolus … sinek … sinček … sinko … sinak). Kakvo je almuštvo … trebe činiti … i Tobiaš na smertne posteli sinka svojega jedinoga … je vučil. Vram post A, 162a. Kralica ńegova bila mu je porodila maloga sinka. Šim prod 33. [Oni] ovak živuči … dva sinka od boga jesu sprosili. Švag I, 211. Siromaškoga mužeka jedini sinek iz ovoga premine sveta. Gašp I, 868. Jeden dečaric … razgovarjal se je negda z svojem otcem pitajuči ńega: Japica, kuliko vi imate let? Ja, moj sinko, imam 60 let. Šil 292. Dete jedino moje! Sinek moj ļubleni! Brez al 38. Sinko, sinko, govorila mu je večkrat mati ńegova. Rob I, 7. Akoprem pako ona [grofica] … zevsema bi bila zaostavļena, porodila je vendar … prelepoga sinka. Mat gen 21. Videla sem ńega okolu kobacati z svojem dragem sinekom kak da bi ga bil odkud iz škatulice spuknul. Lovr rodb 23. Dragi sinki, reče [vmirajuči otec], meni je žal kaj vas tak mlade i jošče neobskerbļene ostavļam. Danica (1844) 77. fig. Devica Maria … pregovori: Radujte se vu Gosponu sinci moji i ne budete žalostni. Gašp II, 81. I videvši Ježuš veru ńihovu, reče gutum vudrenomu: Vufaj se, sinko, odpuščaju se tebe grehi tvoji. Evang 104. Sega pri hiše nam ima … a sinka našega nima. Kov tisk 23.
2. (ob. u množini)naziv za ljude koji se po kršćanskome vjerskom učenju u prenesenome smislu nazivaju sinovima Božjim. Tako i modrost Božja govori: Sinkove, pristopete k mene i posluhnete mene. Vram post B, 106a. [On] bi bil svoje Efežiance nagovarjal da Boga nasleduju kakti dragi sinki v ļubavi. Habd ad 512. [Višnji Bog] ńim kakti svojem od drugeh dragšem sinkom od vseh svoje milošče kinčov kluče je zaufal i vu ruke podal. Gašp II, 346. Bude … kričal Sudec nebeski: Hodete, sinki moji, ovčice moje, koje ste mene vsigdar ļubile, moj glas rade poslušale. Zagr I, 13. Tebe [Bože] kakti dragi sinki služimo. Evang XXIX.
3. isto što sin 3. d. Hodete pobožne dušice, Ignaciovi sinki … otcu našega plemena slavnu pesem darujmo. Mil vert 113. Ńegov navuk … obderžavaju sinki ńegovi duhovni. Habd ad 361. S. Papa z duhom proročanskem razsvečen ńega [s. Lovrenca] batriveči reče: Ne ostavļam ja tebe, sinko. Gašp III, 399.
4. kršć. isto što sin 5. Posluhni nas, o Gospoje, ar tvoj sinek ništar skrateč tebe daje pošteńe. Mil vert 181. Miloserdna majka Krištuševa sinka je za me prosila. Habd ad 464. [Bog] poslal je k nam svojega jedinoroğenoga sinka. Zagr I, 469. Ježuš Krištuš, sinek božji! Citara 193. Mati milosti … daj nam odpreti Vrata nebeska i videt Boga z tobum Maria, skup sinka tvoga. Mul hr 189.
5. u komunikacijskome činu obraćanja sugovorniku govori starija osoba mlađoj kao očitovanje poštovanja, prijateljstva, naklonosti ili molbe; usp. sinak1 2, sinovac. [Devica Maria apoštolom]: Zbogom ostajte, sinki, plač utišete, suze zaderžete. Habd zerc 385. Plebanuši (i vi dobro znate sinki moji) karaju se vsevdilno i groze se z kaštigami božanskemi onem koji to čine. Matak II, 344. Moraš sinko veren biti, paravu veru raširiti ako kerv prolevajuč. Gašp III, 17. Dokončajmo del ov z … lepemi Tobiaša rečmi: Sinko dragi! Ne pusti nigdar gizdosti niti vu tvoje mišleńe niti vu tvoje govoreńe. Verh 298.

sinekura

f (sg. G sinekure) lat. sine cura; dobro plaćena služba u kojoj se ništa ne radi. Jeden je rojen vu paradne vure, kak škarlatni erbič dične sinekure. Krl 132.

sinersečki

adj. koji se odnosi na mjesto Szinerszeg. Sudci plemeniteh. Vu zagrebečkem okružju … Pavel Kereštury sinersečki, veliki sudec … Jožef Tučič i Lauš Mikšič, kotarski mali sudci. Danica (1847) 42.

singidonski

adj. (sg. N f. singidonska) koji se odnosi na staro rimsko naselje Singidunum u današnjoj Srbiji. Zna se da više takaj biškupiih vu Iliriumu i panonie negda bilo je. Ovak vu panonie doļni bile jesu: osečka, singidonska, cibalska, karpenska i kurtenska. Mikl izb 31.

sinica

f (sg. L sinici, I -om) isto što senca 1. fig. Prosviti one koi u tminah i sinici smertnoj side. Zrin tov 437. Obrani mene pod sinicom kreļuti tvoih blaženih. Zrin tov 30.

sinko

m (sg. N sinko; oblici koji mogu biti i od sinek donose se tamo) isto što sin 1. a. J (s. v.  filiolus … sinek … sinček … sinko … sinak). Bi ozdravel kak je stari sinko Pavel. Kal-b (1806) 34.

sinokoša

f (sg. N sinokoša, G -e, A -u, I -um, pl. N -e, G sinokoš, D -am, A -e, L -ah, I -ami) isto što senokoša. H (s. v.   sinokoša),  B (s. v.  aridus … sinokoše pokošene, phalacrus … suhe sinokoše na keh trava ne raste, retrix … voda za pošprihavańe vertov i namočeńe sinokoš; sinokoša … 2. sinokoša suha na ke malo trave raste, kosim 2. … kosim nazopet sinokošu zlo pokošenu a seno to kakovo zove se sicilimentum). Imienie [seg po občinskoj priecenbe more preceniti v to računajuči i zemļe, luge, sinokoše. Perg 80. Čovek pak k ńemu priložen ne tuliko kuliko je … travica k vsem travnikom i sinokošam. Habd ad 921. Ono smo mi purgari odkerčili … i sinokošami včinili. VZA 6, 195. Ako 4 kosci pokosili jesu sinokošu 6 dan … 12 koscev kuliko bi dni pokosili bili? Šil 125. Vezda, o duša kerščanska, hlepiš … na dobiček poļa, sinokoš, goric, kolińakov, vertov i ostaloga dobra. Švag I, 206. Ako li bi komu kakov kvar pripetil vučiniti, ali pri ńivah ali sinokošah … prisežniki … preceniti oblast imaju. VZA 14, 110. Premeńańe i zameńańe zemļe i sinokoš gruntskih drugoč ni slobodno. Urb 21. Jesensko vreme … Po mejah sinokoše sadi vsakojačko drevje za živi plot. Danica (1847) 143. fig. Ja bi rad da bi ovo … nebo sinokošum postalo. Habd ad 290.

sinokošje

n isto što senokoša. Sinokošje takaj snaži. Horv kal-b 47.

sinomorec

m onaj koji je ubojica svojega sina. Oh nesrečni otec! Oh sinomorec prokleti! Zagr V/2 200.

sinov

adj. (sg. N m. sinov, n. -o, f. -a) koji se odnosi na sin; koji pripada sinu, sinov, sinovljev; koji se odnosi na sina, sinovlji, sinovski; usp. sinovlev, sinovli, sinovļen, sinovļev, sinovļi, sinovni, sinovski1. B sneha … sinova žena), P (s. v.  pronepos … podvnuk … sinov ali kčerin vnuk … vnučič 280, proneptis… podvnuka … sinova ali kčerina vnuka 280). Do malo vremena je terpelo ono sinovo obečańe. Zagr IV, 77.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU