|
skadeti
|
pf. u svezi skadeti glavu isto što pijanost zespati s. v. pijanost. B (s. v. exhalo … zespati pianstvo … skadeti glavu). |
|
skaditi se
|
pf. refl. (prez. sg. 1. skadi se; pridj. akt. sg. m. skadil se, f. -a se). 1. zadimiti se, ispušiti se. Kakti jeden dim zmed ńih [duh peklenski] je se skadil i odišel. Fuč 185. Taki vre na koncu pervoga leta ona velika sila ļubavi ńegve je se skadila, on ni više Katicu preštimaval. Lovr derž 22. 2. prozračiti. Odprete vrata, obloke, da se skadi; sagt man, wen Jemand lügt; macht die Thür, die Fenster auf, dass es ausraucht. Krist anh 151. |
|
skajańe
|
n gl. im. od skajati se; pokajanje. Po skajańu, priatele neke k Šapriciušu [je] poslal ki bi od ńega imenom svojem proščeńa prosili. Habd ad 802. |
|
skajati se
|
pf. refl. (pridj. akt. sg. skajal se; ptc. perf. sg. m. zkajavši se) pokajati se. Iz neba nadehńen Niceforuš jako se je skajal. Habd ad 802. |
|
skak
|
m (sg. N skak, G -a, D -u, pl. N -i). 1. igra skakača, šaha. H (s. v. igra skaka, skak igra), B (s. v. alveo 4. … tabla na koje se kocka … tablica na koje se skaka igra, calculus 3. … igra skak kakti oni kolobarici kemi se na table igra beli i černi … vele se calculi; igra 3. … igra skak), J (s. v. latruncularius … skakove igre … k skaku igri spadajuči). 2. šahovska figura. J (s. v. latrunculus 2. … kamenci … stupički ali skaki … igre skaknica zvane). |
|
skakalce
|
n (pl. N skakalca) prečka (u krletki)[Potrebno je] … da si tič zapameti kak dalko skakalca razlučena jesu [i] … da vu tmičnom mestu zapert bude. Fink 14. |
|
skakanje
|
n (sg. NA skakańe, G -a, L -u, I -em) usp. skakeńe. 1. skakanje. B (s. v. augurium … proročtvo ili prorokuvańe … nazveščeńe … zgağańe iz ptic kriča … popevańa da delo i duguvańe hoče srečno biti ar ako biva iz gledańa ptičjega tj. letańa … zobańa … skakańa i raduvańa, persultatio 2. … zritavańe … sim tam skakańe, salisfator … koi iz skakańa kotrigov dojduča poveda), J (s. v. desultura … dole skakańe, gesticulatio … na vužu skakańe … igrańe … norijh spravļańe, petaurum … igra na vužu skakavcev … po vužu skakańe). Preskerbleńe da zanos pervo vremena izide biva vnogemi puti: napajańem, vračtvi, čemerom, bieńem, skakańem ali tancom i plesom, velikem putuvańem, bremena teškoga nošeńem. Habd ad 623. Mornare [delfin] opomina pred pogibeļum svojem skakańem i igrum. Gašp IV, 868. Došel je pako takaj jeden muž iz Čučerja skupa z svojem sinčičem da te jopice i ńihovo skakańe vidi. Danica (1847) 131. 2. samostalno i u svezi v kolo ~ plesanje. B (s. v. consilium … tancańe … skakańe … na višak skakańe, saltatio … plesańe … skakańe … dukańe … tancańe; igra 6. … igra kolo … tanec … skakańe), J (s. v. chorea … ples … plesańe … v kolo skakańe). Dan i noč po otajne sile zjeketani od skakańa prestati ne mogohu dokle od slabosti na tla paduči … i tak vu čem su grešni bili, vu tom su i plaču prijeli. Nadaž 98. Greše dečaki … vragu služe vu svojeh pogibelneh šalah igrah, tancańu, skakańu i vsakom pogibelnom pajdaštvu. Mul pos 773. 3. fig. bijeg. (iz vojske ). Naredbe … za priprečiti z hasnovitem načinom skakańe domačeh iliti zemļahkeh vojnikov. Skak 1. |
|
skakańe
|
n . B (s. v. augurium … proroštvo … ako biva iz gledańa ptičjega … tj. letańa … zobańa … skakańa i raduvańa auspicium proprie zove se). |
|
skakati
|
impf. (inf. skakati, skakat, prez. sg. 1. skačem, 2. -eš, 3. -e pl. 3. -eju, -u, -o; imperf. pl. 3. skakahu; pridj. akt. sg. m. skakal, f. -a, pl. m. -i n. -o, f. -e; ptc. prez. sg. N m. skakajuči, pl. N f. skačuče, skakajuče, G m. skakajučeh; pril. prez. skačuč). 1. pokretati se naglo uvis. B (s. v. alter … ploh čistoga falat olova … ploča olovena ili z olova koju su vu staro vreme v rukah deržali ki su skačuč jakost svoju kazali, bacchor 2. … fašenkujem … fašenkuval sem … fašenkuvati … manenim … skačem … simo tamo derčim … vičem … huškam, desalto … odskakujem … dole skačem … z mesta skačem, desilio … dole skačem, erumpo … naglo van skačem … z naglostjum van izhajam … van z naripļeńem izsipļem se, transilio … preskakujem … prek skačem; melina gorńi kamen … grot ober kamena … dervce ko žitek z grota vabi i skače te zvoni, skačem … skačem sim tam …skačem nazad … doļe skačem … skočiti iz końa), J (s. v. desilio … dole skačem … skočiti dole od końa … odskočiti, exilio … van skačem, insilio … na ali vu kaj skačem, prosilio … napred skačem … iskačem, resilio … nazad skačem … odskakujem … odskačem, resulto … nazad skačem … odskakujem … naskakujem, transilio … preskačujem … prek skačem), X (s. v. salio … skačem). Końi pako na ono puhańe privučeni skakali su. Habd ad 46. Simo tamo [ptica] tužna skače. Fuč 427. Kada [veverica] z jednoga na drugo drevo skače, z repom … kakti kormanom ravna tečaj svoj. Danica (1834) 66. Pod hrasti vas bu pot namakal, dok vruč bu v smehu vsaki skakal. Domj prov 7. u poslovici:B (s. v. pila za igru … kot se pila tače tak sreča sveta skače). Kak pila tače, tak sreča sveta skače. Krist anh 145. 2. nagrtati; frcati, izbijati. H (s. v. iskreńe … gda iskre skaču), B (s. v. salax … skačuče rigajuče iz vrela vode; voda 17. … skačuč tekuča). Ti me karaš dar … kerv po mene skače gore doli. Magd 81. Predi budu iz vode iskre van skakale … nego tvoja ļubav z moga srca zgine. Pop 205. 3. samostalno i u svezi v kolo / vu kolu ~ plesati. H (s. v. igram se skačuč … plešuč, skačem), B (s. v. salto … plešem … skačem … dukčem … tancam), J (s. v. ludo … skakati … plesati … tancati polek popevke spadańa, orbis … v kolo skakati … kola se ali pričkanca igrati, salto … plešem … skačem … tancam, vitulor … skačem … plešem … poskakivam si kakti tele). Vnogo krat bi boļe bilo da bi ali mladenci na poļu orali, ali divojke z vunum se obavļale ali kudjeļu prele, nego da v tancah pogibelno skaču. Habd ad 565. Vu ovem kolu skačeju okolo ļudi koji se drugda celo leto ne poglediju. Krist blag II, 250. A na vode kapi tancado, skačo ko drobne vesele deklice. Kov tisk 34. 4. udarati. Ako tuča po herbtu mojem skače … nad tem takajše vsem Boga dičim. Habd zerc 57. Serdce kak da puklo, počelo je skakat. Mal neb 7. 5. povećavati se. [Kaziteli] … kažeju … kak daleko gorńi broj skače. Šil 333. 6. u svezi hoditi skačuč isto što poskakuvati 1. B (s. v. hodim 18. … hodim skačuč … poskakujem); na vužu ~ hodati po žici. Kaj se dotiče dugovań koja se na igrokazih napervostavļaju, da ne … govorimo od oneh ženskeh i muškeh glav, koje živleńe svoje vu pogibel stavļaju, kada na vužu skačeju. Verh 244; sim tam ~ muvati se. Spozabila sem se iz budučeh, skakala sem sim i tam, i vesele popevke popevala. Krist anh 234; ~ (za kim / oko čega) truditi se oko koga/čega. Nesi vredna … da za tobum skačem. Mal neb 7. Ona [je] za drugemi skakala, on ńoj bil dober. Danica (1843) 10. Dobroga zbog vinca, skače mužek okolu tersa, marļivo vre ga gnoji, rozgvicu reže, reže. Kund prot 3; zdenec skakajuči vodoskok, fontana. Na jedni grada strani … je zdenec skakajuči, malo više gori je piļ Jozefa drugog i Marie Terezie. Građa 8, 399; zvezda skakajuča v. zvezda. 7. izr. ~ iz manjega u veće zlo srljati. B (s. v. skačem … z menšega v vekše zlo skačem); ~ od veseļa jako se radovati. H (s. v. skačem … skačem od veseļa), B (s. v. persulto … poskakujem … od veseļa skačem … plešem … hopam; veselim se … skačem od veseļa), J (s. v. Penelope … nel kak muž ńe vmreti hoče … vsem nazoči javče … plače? A na samom se rogoče … od veseļa v kutu skače). Moja duša skakala bude od veseļa vu mojem Bogu. Gašp III, 148. Kelner metemtoga od veseļa skače, smeje se tiho vu šake. Brez diog 107. |
|
skakavec
|
m (sg. N skakavec, G -ca). 1. plesač. B (s. v. saltator … plesavec … skakavec … tancuš), J (s. v. cinaedus 2. … plesavec … na gusle skakavec … igraš na vužu i drugeh igreh, saltator … plesavec … skakavec … tancuš). 2. samostalno i u svezi na vužu ~ akrobat, igrač na konopu. J (s. v. funambulo … na vužu plesavec … skakavec, gesticularius … na vužu skakavec … norijh spravļavec, ludius … na vužu skakavec … igraš … šalec … kaukler, petaurum … palica na kojoj se skakavec po zraku hita). 3. vojni bjegunac, dezerter. Iz skakavca iliti dezertera … imetka … za nadomestiti kvara kraļevske kase … imaju se povleči [60 fl.]. Skak 1. |