| salaš | m mađ. szállás; imanje izvan naseljenoga mjesta s kućom i gospodarskim zgradama, konak, stan. Krištuša vučenika na stan, oštariu ali salaš gda k kaštelu pridoše primoraše pojti govoreči ńemu: Z nama budi ar večer je. Vram post A, 101. |
| salata | f (sg. A salatu) isto što šalata (i ista etim.). [Krištuš] ga … ne zove na jedeńe … agńeca vazmenoga niti na salatu žuhku. Bel prop 101. |
| salavarski | adj. (sg. G f. salavarske, A f. -u, I f. -um) isto što saladski (i ista etim.). Za stanovita pri Drave mesta … letos voļa kraļevska varmeğe salavarske ńe je podložila. Prid kron 47. Mesta ona pod Čakovec i zato i pod salavarsku varmeğu spadati imaju. VDA 11, 241.. |
| salcburger | adj. njem. salzburger; u svezi ~ cekin vrsta zlatnoga novca. Zlati penezi … 6) cesarec, bavarec i salcburger cekin = 4 [fl.], 16 [xr] = 256 [xr.]. Brojozn 23. |
| salcburgski | adj. (sg. N m. salzburgski) njem. Salzburg; koji se odnosi na Salzburg, grad u Austriji. Rupert (Robert) biškup (ap. salzburgski zav. bavarski i salzburgski) 27. mar. St kol (1866) 60. |
| saldakonto | n (sg. N saldaconto) tal. saldo + conto; račun koji služi za detaljnu evidenciju dugovanja i potraživanja prema kupcima i dobavljačima, račun izravnavanja;fig. Gerdobe i blezge na krepanoj straži saldaconto pravde v činovničkoj gaži. Krl 126. |
| salezijanski | adj. (pl. G m. salezianskih) koji se odnosi na salezijance ili Družbu sv. Franje Saleškoga, rimokatolički crkveni red koji je utemeljio sv. Ivan Bosco; usp. šalezijanski. Johana Frančis. Vd. (zap. r. salezianskih) 21. aug. St kol (1866) 50. |
| salitar | m kem. isto što šaliter (i ista etim.). K ogńu drivje celo spravļaju i daske, salitar i žveplo, meštrie prahačke … skupļaju za dilo potribe junačke. Zrinski 102. |
| saliter | m (sg. N saliter, G -tra) kem. isto što šaliter (i ista etim.). [On naj vzeme meda] prez salitra, k medu naj prida čerlenca ali pak češńaka. Lal vrač 135. Onda se vzeme pol funta meda i osem lotov salitra na prah stučenoga pak se skup zmeša, ako je retko, prida se meļe. Živinvrač 19. |
| salmijak | m (sg. N salmiak, G -a) tal. sale + grč. ammoniakón; kem. samostalno i u svezi sol salmijaka amonijev klorid, prirodna ili sintetička kristalična sol amonijaka, salmijak. Za vračtvo vzeme se fino stučene čerlene zemļe jeden funt, na prah stučene soli salmiaka (Salis ammoniaci) dva lota, skup zmeša se i s octom na spodobu mašče priredi. Živinvrač 28. More se [lasicam] salmiak z meļum zmešan podverči. St kol (1866) 159. |
