|
skračeńe
|
n (sg. N skračeńe, zkračeńe, A skračeńe, skratčeńe, L skračeńu, skratčeńu) usp. skrateńe. 1. skraćivanje, kraćenje, smanjivanje, pokraćavanje. H (s. v. ), B (s. v. abbreviatio … skračeńe … pokračeńe, correptio 2. … popadańe … skračeńe … skrateńe), J (s. v. compendium … zavjetek … kratkoča … prečec … skračeńe i zavjetje česa … dobitek). 2. uskraćivanje. On [sin božji] obečuje da hoče na strašnomu občinskomu sudu oponositi i strašno kaštigati vaše skračeńe, odtiravańe, odgańańe koje od vas prijel je. Matak II, 113. Ar pervič pošiļa ńim Bog nesreču i nevoļu po skratčeńu onoga kaj bi ńe vu skvarjeńe porinuti moglo. Verh 153. 3. nedopuštanje, zabrana. B (s. v. inhibitio … skračeńe … prepoved; nedopuščeńe … nedopuščeńe … zkračeńe), J (s. v. inhibitio … prepovedańe … nedopuščańe … spačeńe … skračeńe). Cesar ni ga niti pred se dal pustiti, vnogo meńe mu svoj cesarski obraz i lice pokazati. Koje skračeńe pogleda i obraza cesarskoga tak je trapilo serdce kraļa Ferenca. Švag I, 77. 4. u svezi skračeńe pameti slabljenje intelektualne sposobnosti. B (s. v. diminutio … skračeńe pameti). |
|
skračuvańe
|
n gl. im. od skračuvati; uskraćivanje, zabranjivanje. Nazvestil jesi oštroču kaštige one na koju pravično ńe odsudil jesi, koja bila je skračuvańe od svadbe prez ufańa nigdar na ńu dojti. Matak II, 474. |
|
skračuvati
|
impf. (inf. skračuvati, skratčuvati; prez. sg. 1. skračujem, zkračujem, 2. zkračuješ, skratčuješ, 3. skračuje, skratčuje, pl. 1. skračujemo, 2. skračuete, skračujete, skračuvajte, 3. skratčuju; pridj. akt. sg. n. skratčuvalo). 1. isto što kratiti I. 1. B (s. v. abbrevio … skračujem … pokračujem, brevio … zkračujem … prikračujem … pokračujem … kratko činim, coarcto … stiskam … v tesno zapiram … zkračujem … zvužujem, compenso 2. … zkračujem … zkratiti put, contraho … zkračujem … zkratiti govoreńe, curto … kratim … pokračujem … zkračujem, subtraho 2. … stežem … zkračujem … odjemļem; kratim 2. s uputom na skračujem, skračujem 4. … skratiti peruti). Zakaj im … žitek skračuete da bi i norci pravi bili? Habd ad 838. Zdravju tvojemu škodiš i žitek si skratčuješ. Zagr I, 381. 2. uskraćivati; nijekati. J (s. v. negito … gustokrat skračujem … tajim, prohibeo … zabrańujem … kratim … skračujem … prepovedam … ne prepuščam … ne dopuščam … zderžavam). Onda je i Bog milošču svoju od ńega [Šalamona] načel skračuvati. Habd ad 237. [Vnoge matere] svoje dečice mleko skratčuju. Zagr I, 333. Skračuje se ńemu [Bogu] vse pošteńe i pokornost. Matak I, 74. Vnogi se spričavati navadni jesu: nemamo tuliko vremena … da bi k službi Božji dohağali … kajti naši vremeniti posli vreme nam skratčuju. Krist blag II, 138. 3. tajiti. Koj orsagu potrebne podańke skratčuje samoga sebe vkańuje. Krist bas 37. 4. odmahivati glavom, odbijati (koga / što).B (s. v. abnuto … gusto zlameńem glave kimańem zkračujem što god … zakaj mi košaricu daješ tj zkračuješ, detrecto … neprivoļujem … odpovedam … odgovarjam se … bežim … zkračujem … okuńavam se). 5. u svezi ~ oči sklanjati pogled. Skračuvajte oči od pogleda žen. Matak 603. |
|
skradinski
|
adj. (sg. G f. skradinske) koji se odnosi na grad Skradin; skradinski. Januš Babič opat kutjevski, lektor i starejši stolne cirkve zagrebečke kanonik, skradinske biškupie čast prijel je. Vitez raf 220. |
|
skradni
|
adj. (sg. N m. zkradni, L n. skradnem; superl. sg. L f. najskradne). 1. posljednji, zadnji. Otec duhovni, danas je zkradni dan žitka, pomozi za Boga. JBVP 84. O Marija ti si mati, dostoj mi se iskazati v onom skradnem vremenu. Ev 314. 2. koji je na prostornoj granici čega, krajnji. Na najskradne strane Indie magaši jesu tri listor pedńe dugi. Habd ad 231. 3. u svezi ~ den kat. sudnji dan; usp. pitani den s. v. pitati1. Gda je Kristuš gore na nebesa zastopil oblak je ńega priel, tako i na skradni den v oblaku svetlom sudit dojde. Vram post A, 60. |
|
skradńi
|
adj. (sg. N m. skradńi, n. skradńe, f. skradńa, G m. -ega, n. -ega, f. -e, D f. skradńoj, A f. -u, L n. skradńem, f. skradńi, pl. G m. -eh, f. -e, A n. -a, f. -e; superl. sg. A m. najskradńi, L f. najskradńe). 1. posljednji, zadnji; usp. skrajden, skrańi. B (s. v. agonia … z bojazlivostjum i skerbjum boreńe koje pamet bantuje i meša ili kakti jedno skradńe koje diaki trepidationem zovu tj posledńe trepetańe odkuda S. Pisma tolnačnik … postavļen vu skradńem z smertjum boreńu ili vučińen kot vmirajuči vu trepetańu zbog straha muke i smerti ovu reč obderžal je, citerior 2. … zadńi … skradńa doba; skradńi s uputom na zadńi). Skradńe reči [oni] još dobro ne zgovorihu; gda se k ńim … majka pak Božja pridruži. Nadaž 48. Do skradńega hipa živleńa mojega za ńim plakati morala budem. Brez al 40. Skradńe reči jošče nesu [s. Joakim i s. Ana] dobro zgovorili gda se k ńim … i kči ńihova, Majka Božja, pridruži. Gašp III, 503. Nut leto nam ovo je zadńe, nut zadńi nam vsaki je dan, i ovo nam vreme je skradńe kad v skupčini još je naš stan. Pop 57. 2. koji se nalazi na rubu, na kraju (čega); koji se nalazi straga, stražnji. B (s. v. altare … skradńa stran z dreva ali mramora odigńena … kipi i peldami sveteh nakinčena, impages … spońka ali skradńa lajšta kum se table spińaju). [On] sedamdeset kralev obladaneh je imal kem je včinil ruke i skradńe nog strane odrezati. Habd ad 246. Oroslan … izmislil je ovu šegavost. On se je včinil betežnoga i zavlekel se je vu najskradńi kut svoje jame. Danica (1847) 126. 3. koji je izražen u najvećoj mjeri, krajnji. Kojega jeden dan vu diki … najde, onoga istoga vu špotu i najskradńe potreboči zapuščenoga zutrašńi ostavi. Brez al 23. Kaj se bojimo … podžgati ńegovu skradńu ļutost? Krizm raj 29. 4. u svezama skradńe pomazańe v. pomazańe; ~ den rlg. bibl. v. den; skradńi sud kršć. posljednji sud. Promišļavańe skradńega suda odurjava svetcko blago u človeku. Magd 26. Mrtev z mrtvum na skradńem suda vremenu z jednoga stane se groba. Brez al 39; skradńa vura / skradńa ora / skradńe vreme posljednji sat, smrtna ura. B (s. v. articulus 2. … vura … hip … čas … skradńi čas … zadńe vreme … čas smertni … skradńe vreme … zadńa vura, hora … skradńa … smertna vura … smert; vura … vura skradńa). Na skradńu vuru našu ništar drugo ne ostaje, nego da u Gospodinu Bogu srečno i blaženo u žitak vekovečni zaspimo. Bel prop 97. [K Bogu] se ada na skradńe ore, na teškom smertnom vremenu zateči hočeš. Habd zerc 300. Sveti ļudi … su … prosili da bi im se vtuknulo na skradńem vremenu Devicu Mariu videti. Habd zerc 384. [Fideliš] preporuči Bogu … skradńu vuru živleńa svojega. Gašp III, 25. More i hoče takova spoved na skradńem vremenu veliku radost zavdati. Mul šk 91. Prisižem na Boga da te do skradńe vure braniti hoču. Zriń 48. |
|
skradńica
|
f (pl. N skradńice) anat. isto što slepoočje. B (s. v. človek … skradńice ili slepoočje … slepočnice … vezi). |
|
skraja
|
adv. isto što skrovce 1. J (s. v. auscultatio … skraja poslušańe, ausculto … z skraja … skrovce poslušam). |
|
skrajati
|
impf. (prez. pl. 3. skrajaju; aor. pl. 3. skrajaše; pridj. akt. sg. m. skrajal) isto što krajati 1. Krajači, simo napravļat mene oplečka! Taki krajači gotovi, skrajaše. Šim prod 50. Ovu vunu i predivo ja sem zdelal, zetkal, skrajal i zešil sam sebe haļu i rubaču. Zagr III, 370. fig. Neki [saboli] tak krajaju da si nepošteno ime skrajaju. Škv hasn 247. |
|
skrajden
|
adj. (sg. N n. skrajdno, L f. -e, pl. N f. -e) isto što skradńi 1. Sledi žalostna Karla IX. smrt i kraļuvańe Henrika III.… skrajdne nevoļe v koje prepal Henrik III. Henr 196. Skrajdno ostavleńe, skerb i ļubezno starańe prinudilo ńega to najposledńo, jedino i najdragše bogatstvo jednomu tuğemu človeku zaufati. Strel 56. |