Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

samostrančen

adj. (sg. L n. samostrančnom) (vjerojatno)koji je odijeljen, odvojen, izdvojen iz veće cjeline. Vsi vendar sada skupa su došli vu onu palaču peklenskoga dvora vu kojem daleko nutre vu jednom zapertom samostrančnom mestu bila je druga posebna palača. Krizm raj 27.

samostrel

m (sg. N samostrel, G -a, DL -u, pl. A -e) vojna naprava za izbacivanje raznih vrsta projektila. H (s. v.   samostrel),  B (s. v.  ballista … samostrel budi koi hita strele budi koi kameńe … lestor da je ov vekši veli se balista major, ballistarium … mesto gde samostrel stoi, ballistrarius … mešter koi samostrele napravļa … rukotvorëc, catapulta … samostrel veliki taborski iz kojega se kameńe … strele … hitaju, catapultarius … kaj sliša k samostrelu … samostrelni … samostrelna … samostrelno … strela … kamen … globuš ili zërno … samostrelno ili ko se hita iz samostrela, exballisto … iz samostrela vubijam … nepriatela vkaniti; jama … rupa 8. … jama v samostrelu … jamica, samostrel … samostrel vekši … samostrele ki napravļa ali ńe zpušča … iz samostrela ubijam).

samostrelni

adj. (sg. N m. samostrelni, n. -o, f. -a).
1. koji se odnosi na samostrel. B (s. v.  catapultarius … kaj sliša k samostrelu … samostrelni … samostrelna … samostrelno).
2. koji se izbacuje iz vojne naprave za izbacivanje raznih vrsta projektila. B (s. v.  catapultarius … strela … kamen … globuš ili zërno … samostrelno ili ko se hita iz samostrela; samostrelni … strela ali kamen samostrelni).

samosvilni

adj. (sg. N f. samosvilna) koji je od čiste svile. B (s. v.  tafuta samosvilna).

samosvoj

adj. isto što oseben 1. J (s. v.  privatus … osebni … posebni … osebit … samosvoj … nasamom).

samosvojec

m onaj na koga se što odnosi; onaj komu je što svojstveno, pripadajuće, vlastito. Pokehdob navada je pravica domovinska … nuterńu navade navlastitost nijeden samosvojec (privatus) ne sme na dvojnbu vleči, kajti to isto od kotriga zborskoga stoji. Domin 54.

samosvojen

adj. (sg. N n. samosvojno, f. -a, pl. N f. -e, G f. -eh, A f. -e, L n. -eh).
1. koji je svojstven, pripadajući, vlastit (komu / čemu), koji se odnosi na (koga / što).Kraļ sada … [ovu pečat] potrebuje samo vu poslih samosvojneh dotikajučeh se ńega samoga. Domin 102.
2. u svezi ļubav samosvojna ljubav prema samomu sebi. B (s. v.  ļubav 3. … ļubav samosvojna).

samosvojno

adv. od adj. samosvojen; na način svojstven, pripadajući, vlastit (komu / čemu).Pravice vugerske samosvojne, kajti samosvojno vsakoga živleńe ravnaju i na hasen varaščanov … vsakoga zoseb spadaju. Domin 10.

samošest

num (sg. N m. samošest, f. -a, pl. I m. -imi) jedan ili svaki u skupu ili skupini od šest elementa ili članova, jedan i još pet. Protiv jedne same inkvizicije samošestimi plemenitimi ļudmi mora priseči i tako se svojega peruša mentuje. Perg 144. Gerard pak samošest v palaču, gde su večerali, z golemi meči dojde. Habd ad 335. Došla je o polnoči nad ńu šantavoga Matea žena Jela Kovačič v kipu samom svojem, kako je vsegdar bila i hodila, samošesta: jedna Katarina Galovič … 2. šantavoga Matea žena, 3. Margeta … Plančoč … 4. sneha gos. Kelbina, 5. Lončarička. Starine 25, 10.

samoštert

num v. samoštrt.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU