Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

samotrštvo

n (sg. NA samoterštvo) isključiva povlastica trgovanja, monopol; monopolna trgovina; usp. monopolijum, pretrštvo, samotrštvo. J (s. v.  monopolium … samoterštvo … preterštvo … samoga jednoga takvo terštvo da nigdo poleg ńega z takvim dugovańem teržiti ne sme). On bi rad ovde samoterštvo iliti monopolium železa imeti. Poslen 85b. Monopolium … samoterštvo. Voc 509.

samotržec

m (sg. N samoteržec) trgovac monopolist; usp. pretržec 2. J (s. v.  monopola … samoteržec … preteržec … ki ima oblast … duhan … sam prodavati a nigdo drugi).

samovladstvo

n isto što monarhija. Gdo anda more, budi pametno ali pravedno, zavjeti samovladstvo nad takovemi koji po pravici ńemu su jednaki … vu slobodnosti? Krizm raj 92.

samovlasen

adj. (sg. G n. samovlasnoga) isto što nepodložen. Kade ne ova telovna ļubav, ne žeļa samovlasnoga vu hiži gospoduvańa, nego boļe razum kraļuje, onde jeden drugomu tuliko otpušča. Brez diog 89.

samovlastno

adv. (samovlastno)adv. od adj. samovlasten; na način vrhovne, neograničene vlasti, monarhistički. B (s. v.  monarchius … samooblastni … samovlastni … samovlastno). fig. [On] vu prekorednosti veseļa sam lada i samovlastno karaļuje na nebu. Krizm raj 13.

samovlasnost

f (sg. N samovlastnost) isto što monarhija. B (s. v.  samovlastnost … monarchia).

samovlasten

adj. (sg. N m. samovlasten, samovlastën, samovlastni, f. -a, G m. -oga).
1. koji ima vrhovnu, neograničenu vlast; usp. samooblasten. B (s. v.  monarchius … samooblastni … samovlastni; ravnańe 2. … ravnańe samovlastnoga poglavnika, samovlastën), P (s. v.  caesar … cesar … cesara … kraļ Cesarstva Rimskoga ili koi je jur odebran ili odlučen da bude samovlastni rimski zapovednik 246).
2. isto što nepodložen. B (s. v.  independens … nepodložen … samovlasten … samovlastit). Ove dve zapovedi … med sobum jesu razlučene, ali ne tak kakti da jedna druge ne bi bila podložna iliti … samovlastna bi bila. Matak II, 353.

samovlastit

adj. isto što nepodložen. B (s. v.  independens … nepodložen … samovlasten … samovlastit; nepodložen … samovlastit).

samovlastiteļ

m onaj koji ima vrhovnu, neograničenu vlast. Vi samovlastiteļ i sudec jeste. Strel 25.

samovlastitost

f
1. isto što nepodložnost 1. B (s. v.  independentia … nepodložnost … samovlastitost; nepodložnost … samovlastitost).
2. isto što monarhija. B (s. v.  monarchia … poglavničtvo … samovlastitost … jednoga kraļuvańe).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU