Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

sapa

f (sg. N sapa, G -e, A -u, pl. N -e) usp. hlap, hlapavica, para1, slap2.
1. disaj (udisaj i izdisaj ); disanje; usp. dušak 1, dušec 2, duška. H (s. v.   sapa),  B (s. v.  anaphysema … oduha … sapa, pneuma … duh …sapa, respiro 2. … duh … duhu … sapu izpuščam, susum … jako sapu k sebe vleči, venenifer … čemernu sapu van sopsti), J (s. v.  halito … gustokrat sapu puščam … sopim, halitus … dehneńe … hukańe … sapa … duh … dušec … dušak). Der Athem … dihańe, sapa. Nem jez 60. Sapa [mu] je prestala i tužna ga smert pobrala. Horv kal-b (1834) 46. fig. [Vu človeka] je on svojum božanskum sapum dehnul. Zagr I, 155. Duša … stvorjena je z nadihavańem i z sapum Boga. Matak I, 343.
2. topla para koju izdišu živa bića, dah. B (s. v.  exhalo … odihavam … odušavam … sapu … paru puščam … hukam). Po tople sape človečanske boļe rana fajhtna postaje. Šim prod 447. Kraļi se rode v palače, Ježuš v priproste štalice koga svojum sapum volek greje. Citara 157. Zrak koj po dihavańu i sapi više ļudih ali živin … je osmrağen, zrokuje vsakojačke betege. Sapa 1. Ali biti gol … pod jaslicam, kadi su oslek i volek jedina peč, kak marhenjska sapa. Krl 32. fig. A vnoge ondi stoječe [pozoj] z čemernum sapum omami … i otruje. Gašp II, 413. [Mudrost] je sapa Božje moči i čisti istok jasnosti vsamogučega Boga. St kol (1866) 193.
3. isto što duha 1. B (s. v.  cocetum 2. … teška duha i sapa). [Pčele] osebujno terpeti ne mogu … nesnažneh ter pijaneh ļudih … ki su luk ali češńak jeli, rakiju pili, ali jaku sapu ter duhu smerdeču iz sebe daju. Hiž kniž 193. Zdrava ovca sapu … zdravu, ne smerdļivu … ima. Živinvrač 143. fig. Dva vraga z dima van zhajaju … vuha im kot oslom, čeļusti kosmati, otkud sapa, vojnba vidi se sipati. Noč viğ 63.
4. para koja nastaje isparavanjem, ishlapljivanjem. B (s. v.  evaporatio … izslapleńe … sape spuščańe … sparine ili sparjavice van izhajańe, vapidus … sapu … sparjavicu čineči, vapor … sapa … sparjavica … sumpor … sape zemļe, vaporatio … sape … sparjavice izhajańe … sumporeńe … slapleńe, vaporifer … sapu … sparinu donašajuči, vaporo … sapu izpuščam … dajem … slapem … sparjavicu izpuščam … kadim se … dimim se … kade se vode … kadim … dim delam … temjanom cirkvu kade, vaporosus … sape … sparjavice pun; sapa … sapa zemļe, sapu puščam … exhalo … vaporo), J (s. v.  exhalatio … zhlapleńe … sapańe … sapa … slap, exhalo … zhlapim … sapu puščam), X (s. v.  vapor … sapa). Vzami trave centavrije i postavi vu lonec, nali beloga vina, pokri jako da sapa ne pojde van. Luič 82. Podvučeńe od škodlive i pogibelne sape koja od goručih vuglenov i kipučih iliti kiselučih dugovań izhaja. Sapa (naslov).Vzemi cigla i vlej na ńega kipuču vodu ter oberh sape iz vode izhağajuče derži opravu zaprašenu. Horv kal-b (1819) 46.
5. strujanje zraka; zrak. J (s. v.  flamen … sapa … prepuh … vihrek, pneumaticus … veteren … po vetru se obračajuči … kaj sapa ali veter tira … obrača … vetroglasni), P (s. v.  organi area ventosa … meh orgulski ali škrińa vu koju iz mehov sapa ide i razdeliva se cevam 407), X (s. v.  flo … flatus … veter … sapa). Kaj je nestalnešega … neg je dim, sapa; kaj od sape, veter; kaj od vetra, žena; kaj od žene, ništar. Gašp III, 666. Luft, f. zrak, sapa, veter. Krist anh 118.
6. u svezi komin na sapu v. komin1.
7. izr. vu jednom sape potezaju isto što na dušak s. v. dušak. B (s. v.  continuus … vu jednom sape potezaju … v jednom dušaku).

sapańe

n isto što shlapleńe 2. J (s. v.  exhalatio … zhlapleńe … sapańe … sapa … slap).

saparavica

f isto što sparina. Serpan … 18 … saparavica … nagla vručina. Kal 12.

sapast

adj. isto što hlapast. J (s. v.  vaporosus … pun slapov … slapast … hlapast … sapast).

saperburšt

interj. austr. sapperwurst; isto što saperment. Ğur.: Hočemo je [jajca] vu jedno steklo postaviti. Fab.: Hm, saperburšt, ti šuplina, pak onda opade steklo i vse se potere. Jandr 22.

saperment

interj. austr. sapperment; uzvik kojim se izražava čuđenje, iznenađenje pri obraćanju (komu), dovraga, kvragu; usp. saperburšt, saperment. Oho, saperment, kaj fań ovo dolama. Fricek 40b. Zgrabovič: Kaj su to zajedni ļudi Rimlani /ogledava se na hutu/, ali, saperment, kaj pak ovo znamenuje. Plača 47a.

sapertje

n v. saprtje.

sapi

f pl. t. dio tijela iznad zadnjih nogu u četveronožnih životinja. B (s. v.  clunis 2. … sapi koński).

saprament

interj. isto što saperment (i ista etim.). Amalia: Tak malovredno misliti mogu na jedno serdce … koje vre bratu ńihovomu prikazano je! Franc: Saprament, to ide do živoga. Lovr pred 42.

saprtje

n (sg. N sapertje) stanje žene koja je neplodna, neplodnost. Ni nevernost Zakariaševa, ni Jalžabatina saperje ili zatvoreńe votrobe, ili obeju dveju starost ne mogla protiv stati. Vram post B, 47a.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU